Mitropolit Joanikije: Kosovska pjesma je osnovni ton, refleks, stih, osnovno značenje u našoj epskoj poeziji

Tom prilikom, mitropolit je kazao da je srž našeg epa Kosovska epska pjesma, kao i sve junačke pjesme koje su se pjevale posle Kosova.

„Možemo ih sagledati kao nastavak Kosovskog ciklusa pa čak u izvjesnom smislu tako možemo sagledati i Gorski Vijenac. Kada Njegoš pjeva o boju na Vrtijeljci pa pominje junačke podvige Baja i srpskih sokolova, kaže na jednom mjestu: Blago tome ko se tu nagnao, već ga rane ne bole kosovske“, kazao je mitropolit.

Mitropolit Joanikije je zatim istakao da je iscjeljenje kosovske rane bilo oslobođenje Kosova u kome su podjednako učestvovale Srbija i Crna Gora.

„Svaka naša pobjeda poslije Kosova nad Turcima pa i nad drugim okupatorima bila je lijek srpskom narodu kosovskijeh rana i Crna Gora se u tom smislu proslavila zajedno sa Brdima, Hercegovinom, Raškom i konačno iscjeljenje kosovske rane bilo je oslobođenje Kosova 1912. godine u kome su podjednako učestvovale Srbija i Crna Gora. Kako je kralj Nikola jednom rekao: Nas dva stara srpska kralja, on sa Cetinja i Petar iz Beograda“, jasan je mitropolit

Vladika je potom podvukao da nijedan udžbenik etike od Aristotela do danas, nema takvu etiku kao što ima naša epska poezija.

„Obično se epske pjesme zovu junačkim pjesmama, mada, može biti i epska pjesma a da nema nikakvog ratnog okršaja. Međutim, mora da projavi neke ideale koje narod njeguje vjekovima i koje smatra izuzetno vrijednim. Recimo, takva pjesma je ”Dioba Jakšića” srećom nema nikakvog sukoba, nema krvi, ali ima unutrašnju dramatiku i ima etiku najvećeg mogućeg nivoa. Nijedan udžbenik etike od Aristotela do danas, nema takvu etiku kao što ima naša epska poezija samo što je treba otkriti“, kaže mitropolit.

Ukazao je i na zapažanje Johana Volfganga Getea koji je kulturu, duhovnost i tradiciju našeg epa doveo u vezu sa dostojanstvom i državnošću, rekavši da smo mi narod koji ima duboko srce i pamćenje, ano što je Njegoš govorio:

”Srpski Homer je u našoj epskoj poeziji”,Njegoš je zapravo ukazao na to da samo veliki narodi imaju ep. Gete kad je prvi put pročitao nekoliko srpskih epskih pjesama, rekao je: ”Narod koji ima ovakvu poeziju zaslužuje bolje mjesto među ostalim narodima i zaslužuje da ima punu slobodu”. ”Vidite kako jedan veliki Gete dovodi u vezu kulturu, duhovnost, tradiciju koji sadrži naš ep sa dostojanstvom tog naroda pa čak i sa slobodom i sa državom”, naglasio je vladika.

Mitropolit Joanikije je podsjetio da smo preko kosovskih pjesama mi zapravo doprli do najdublje osnove našeg epa:

”Kosovska pjesma je osnovni ton, osnovni refleks, osnovni stih, osnovno značenje u našoj epskoj poeziji. Preko kosovskih pjesama mi smo zapravo doprli do najdublje osnove našeg epa. Jer ep obuhvata i istoriju i moral i misaonost i hrabrost, junaštvo, bez junaštva i hrabrosti nema epske poezije, ali, dopire i do tragedije, a tragedija je nešto što ima vrijednost kada čovjek strada zbog istine i pravde u ovome svijetu i kada se dobrovoljno žrtvuje.”

”Jedan naš veliki istoričar na jednom skupu hvalio je mnogo epsku poeziju i on je rekao da ona ima najveću vrijednost. ”Nađite mi jednog epskog junaka koji je ljubomoran, ne postoji!”, govorio je. Zapravo, očigledno je da ti neki zemaljski porivi, zemaljske slabosti jesu prevaziđene kod velikih junaka, kao što je prevaziđen i strah od smrti, a to može samo u religiji i u epskoj poeziji”, zaključio je Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.

U programu su učestvovali: Hor Srpskog pjevačkog društva “Svetosavnik” pod upravom gospođe Ratke Vujačić, a nastupili su i etno pojci Branka Zečević, Bojana Radović i Maša Vojvodić

Uz strune gusala o Kosovu su pjevali guslari: Saša Laketić, Maksim Vojvodić, Mileta Pantović, Goran Perović, Miladin Anđelić, Luka Eraković, Rajo Vojinović, Zdravko Knežević, Milenko Kalezić, Isak Simićević i Radovan Radović.

Voditelj programa bio je novinar i publicista Miljan Živković.