Identitet
Interesantna priča o pogibiji Serdarine Marka
O Marku Đukanoviću je bilo više riječi u jednom prethodnom članku ali sad ćemo izneti interesantnu priču o njegovoj smrti.
Jedne sušne i nerodne godine dogovore se poglavice u Nikšiću da ponude vladici i Crnogorcima primirje od Mitrova do Đurđeva dana, i da se otvore stočni pazari na granici, što je vladika sa glavarima prihvatio. Obje strane su odredile po petoro ljudi koji će pregovarati o tome kako će se vršiti prodaja i kupovina i đe će biti granice pazara.
Za mjesto đe će se izvršiti pregovori je određena kuća Mijuškovića u Poviji. Glavni srpski predstavnik je bio serdar Marko, a turski Beća Pelević. Oni se ovde dogovoriše da će se stoka i žito isključivo plaćati u novcu ili u naturi, i odrediše đe će biti granice pazara.
Kako Crnogorci nikad nisu imali dovoljno para kod sebe, Marko predloži da bude moguće plaćanje na veresiju s tim da sve što neko uzme isplati najdalje do Đurđeva dana.
Ovaj predlog je Beća prihvatio, ali je tražio da povede Marka u Nikšić kao taoca i zalog da će Crnogorci isplatiti dugove do Đurđeva dana. To je Marko prihvatio i uz saglasnost vladike otišao je sa Bećom. Turci odrediše da o Marku brine Ljuca, i smjestiše ga kod njega u kuću.
Serdar je dane u novom prebivalištu provodio šetajući kroz grad. Kada je stigao Božić Ljuca je upitao Marka: “Tebi je sjutra Božić, valja ti ga proslavit, pa šta hoćeš da ti spremimo?”
“Brava na ražanj, da pečem pecivo, rakije i gusle!” odgovori Marko.
Dok je Ljuca sve to spremao u među vremenu na krov njegove kuće došunja se neki Turčin i ubije Marka Đukanovića dok je sjedeo u dvorištu. Metak ga je pogodio pravo u prsa. Kada je za ovo saznao Mušović, bilo mu je žao i rekao je: “Na vjeru sam ga primio u grad i sa kakvim ću obrazom sad izić pred vladiku”.
Turci se okupiše na Markovoj sahrani i Ljuca stade na sredinu. Pravio se da je ljut na Mušovića što mu je poverio Marka, pa je izvadio dvije ledenice iza pasa i rekao: “Da znam ko je ubio Marka poklonio bih mu ove dvije ledenice”. Na to skoči jedan Turčin i reče: “Kunem se ja sam ga ubio sa tvoje kuće jer je naš krvnik”.
“E onda priđi da ti dam moje ledenice”
Kada ovaj priđe, Ljuca opali plotun i ubi ga. Mušović se nije naljutio nego je rekao da je to bio jedini način da se opere sramota sa njihovog obraza.