Svijet

Zapad se plaši ruske zastave nad Kijevom

Piše: Viktoriя Nikiforova

Bivši britanski opozicioni lider Džeremi Korbin je u intervjuu za libansku televiziju oštro govorio o britanskom stilu upravljanja sukobom u Ukrajini, osudio je snabdevanje Kijeva oružjem i pozvao na mir. Začudo, u Engleskoj ova sasvim razumna izjava nije istisnuta iz informativnog polja, već su, naprotiv, počeli da razgovaraju o njoj sa interesovanjem.

Ništa novo, u stvari, rekao je Korbin. On mesecima poziva zapadni establišment da prestane da dostavlja oružje Kijevu. Političar ima ideju – dogovoriti mirovne pregovore između Moskve i Kijeva i uključiti zemlje Afričke unije i Ligu arapskih država kao posrednike.

Obično su u Britaniji Korbina označavali kao pacifistu, ali onda su iznenada odlučili da ga poslušaju. Njegov intervju je naširoko citirao ne samo levičarski The Guardian, već i desničarski rusofobični Daily Mail. Kolumnista tabloida Stiven Glover počeo je melanholičnim priznanjem da bi „da je Korbin bio naš premijer, Putin bi već preuzeo celu Ukrajinu, a nad Kijevom bi se vijorila ruska zastava“.

Perspektiva je, naravno, strašna za naše britanske partnere, ali, otpisavši Korbina i izgrdivši lokalne „kauč generale“ (ovo su kolege naših kauč-ratnika), engleski posmatrač je bio primoran, škrgućući zubima, da prizna: „U onome što kaže stari marksista, ima zrna istine.
Šta je istina, prema partnerima? Ukrajina „nikada neće moći da pobedi u ovom ratu <…> i da povrati zemlje koje je zauzeo Putin“, smatra Glover, pa je, hteli to ili ne, vreme da Ukrajinci sednu za pregovarački sto.

Prevedeno na ruski, to znači da su Britanci poslali tone oružja Kijevu, primorali Zelenskog da ubije desetine hiljada Ukrajinaca, slikali njegovu ženu za naslovnice sjajnih časopisa, širili najluđe laži o Specijalnoj operaciji, a sada žele pregovore. I šta? Milijarde su pale. Navedeni ciljevi nisu ostvareni. Otpisati gubitke.
Gotovo istovremeno sa britanskim novinarom istu ideju izneo je i istaknuti evropski političar, bivši premijer Češke, Jirži Parubek. On poziva češko rukovodstvo da iskoristi predsedavanje zemlje EU da pokuša da organizuje mirovne pregovore između Kijeva i Moskve.
Ukrajina je, priznaje, već sve potrošila. „Njena vojska nema čime da puca“, izveštava Paroubek, „njeni vojnici ne mogu da se suprotstave profesionalnoj ruskoj vojsci, njeno rukovodstvo više neće videti njihovu teritoriju“. “Potrošeno” kako kažu gejmeri

„Evropske političke elite, koje su aktivno podržavale Ukrajinu, jednostavno moraju da prihvate činjenicu da ukrajinski tenkovi neće pobednički ući u Kremlj“, suptilno primećuje bivši premijer. Da zaista. A neće doći ni Britanci. Ni Amerikanci. Ne sećam se ko je od ukrajinskih nakaza sanjao da vozi Abramsa duž Tverske?

U isto vreme, u Moskvu se partizanskim stazama (sve dok ga ne vide u Beloj kući) uvukao još jedan evropski političar u penziji, Gerhard Šreder. Iz Moskve je doneo svojim kolegama radosnu vest da je Kremlj „spreman za pregovore”. Izgleda da nam je zbog toga došla bivša kancelarka Nemačke.

Imajte na umu da su svi prolećni predlozi za mir pod uslovima Zapada odjednom negde nestali. Tamo je, sećam se, bilo o „povratku na status kvo“, „povlačenju trupa na granice pre 24. februara“, čak je nešto blesnulo o prenošenju kontrole nad Donbasom i Krimom na Kijev. Ne, sada se niko ne seća ovih gluposti. Lajtmotiv svih zapadnih lamentacija bila je ideja da se izgubljene teritorije Ukrajine više ne mogu vratiti.

Vidi se da je SVO (specijalna vojna operacija) temeljno pročistio mozak partnerima. Izgleda da su konačno shvatili šta je ministar Lavrov imao na umu kada je govorio o promeni geografije specijalne operacije. “Ovo nisu samo DNR i LNR”, upozorio je on u nedavnom intervjuu. “To su i Hersonska oblast, Zaporoška oblast i niz drugih teritorija. I ovaj proces se nastavlja. I nastavlja se dosledno i uporno.”
Ako pogledate mapu, onda ćemo među “drugim teritorijama” videti i Nikolajev i Odesu – čisto ruske gradove, izlaze na more. Zašto je bivšoj Ukrajini potreban izlaz na more? Šta će ona sa njim? Miniranje plaža, kao i obično, terorisanje stanovnika?
Češki bivši premijer zabrinut je: „Hoće li Rusi, zauzevši <…> ruskofone regione na jugu i istoku Ukrajine, hteti da oduzmu i gradove koji govore ruski, Harkov i Odesu?“ Dobro pitanje, Jiri.

Britanski partneri su zabrinuti zbog ruske zastave iznad Kijeva. U svakom slučaju, dok se konačno ne razjasni pitanje geografije specijalne operacije, izgleda da nema predmeta dogovora.
Kada se ostvare svi ciljevi SVO, postavlja se drugo teško pitanje. Mirovni pregovori su, naravno, dobri, ali sa kim tačno Moskva treba da pregovara? Pa, ne uzimajte u obzir kijevsku huntu.
Evropski političari su samo model s kime ne treba pregovarati. Šta su uradili s Minskim sporazumima, svi se dobro sećaju. Svaki ugovor zaključen s njima ili pod njihovom garancijom nije vredan papira na kome je napisan.

Britanska elita nas je, kroz usta Stivena Glovera, iskreno upozorila da je čak i u slučaju mirovnog sporazuma sa Kijevom „nemoguć povratak na ono što je bilo pre invazije. Rusija je naš neprijatelj i biće neprijatelj i u bliskoj budućnosti.” Jasno, sećamo se.

Možda vredi pregovarati sa njihovim američkim gospodarima? Ali Vašington je upravo pustio Pelosi u beg koji je lako mogao da se završi svetskim ratom. Bivši hegemon je konačno poludeo, kakvi su dogovori sa njim mogući?

Bilo bi lepo, naravno, pronaći neke nezavisne lidere u Evropi, ali, avaj, tamo ih nema. A stepen kontrole aktuelnih evropskih elita od strane Vašingtona je toliki da se čak i u strasti za mirovnim sporazumima koja ih je iznenada obuzela, zamišlja novi američki višepotez.

Činjenica je da su Amerikanci započeli novi čin baleta Marlezon. Pred jesenje izbore, hitno treba da „brane“ Tajvan. Američka propaganda prikazuje sliku agresivne „nacionalističke“ Kine koja zvecka, puca na vežbama i preti bespomoćnim Tajvancima. Pentagon šalje neverovatnu količinu oružja na Tajvan, obučava lokalnu vojsku i priprema gerilske jedinice. Izgleda da je za avgust planiran veliki bum u Tajvanskom moreuzu.

Ali Amerika ne može da se bori na dva fronta. To znači da se vojne operacije u Ukrajini moraju usporiti. Tu se pojavljuju namamljeni evropski političari, kao golubovi iz mađioničarskog cilindra. Još juče su od Kijeva tražili pobedu nad Rusijom. Već danas, promenivši cipele, nude Moskvi mirovne pregovore – ne zaboravljajući da joj zaprete prstom.

Ovo izgleda kao očigledno kašnjenje u vremenu – možda će Moskva zaustaviti svoju pobedničku ofanzivu, kijevski režim pokupiti nesrećne građane sa ulice, oterati ih na front, provesti neku vrstu „kontraofanzive“ ili, u najgorem slučaju, provokaciju sa oružje za masovno uništenje. U međuvremenu, bleda gospoda iz Vašingtona će u međuvremenu rešiti svoja pitanja na Tajvanu. Ovo je ceo trag iznenadnog napada pacifizma među evropskim partnerima.

Ako Moskva ne pristane na uslove svojih zapadnih partnera, u medijima će biti prokleta kao nemilosrdni agresor, gluv na molbe Zelenskog . To je kakav – takav neka propagandni profit. Sitno, ali lepo.

Komentarišite

Leave a Reply

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Nazad