Koliko je Bosna procvetala u banovo vreme svedoči i tvrđava Srebrenik. Nalazi se severno od Tuzle, gde je onomad bila župa Usora.
Tvrđava je impozantno smeštena na samim liticama i jedini način ulaska u nju je preko provalije i drvenog mosta koji se nalazi na susednoj steni. Imao je četiri kule i omanji dvorac, koji se nalazi u citadeli zajedno sa jakom branič kulom. Poreklo njegovog imena u srpskom jeziku je izvedeno od reči srebro – Sr`brnik, kako je prvi put zabeležen 1333. godine u ugovoru (Srebrenička povelja) koji su zaključili ban Bosne Stefan II sa jedne i predstavnici Dubrovačke republike sa druge strane o ustupanju Stona, Pelješca, Prevlake i još nekih poseda republici u zamenu za godišnji danak od 500 perpera. Tu se između redova jasno govori koje plemstvo tada vlada Bosnom, koje Dubrovnikom:
„i zato stavljam ja gospodin ban Stefan svoju zlatnu pečat, da je vjerovano svaki da zna i vidi istinu. A zato su četiri povelje jednake, a dvije latinski, a dvije srpske, a sve su pečaćene zlatnim pečatima“.
Od 1393. godine kada su ga Mađari prvi put zauzeli, pa do 1512. kada su ga Osmanlije konačno i trajno zauzele, više puta je osvajan i opsedan. Danas su od nekadašnje tvrđave ostale dobro očuvane ruševine koje se i dalje monumentalno uzdižu nad okolinom.