Identitet
“Tamo gde nisu drugi stizali, on je stizao sa sabljom u ruci”
Uz Nikca od Rovina, Rada Baletića i druge četovodje, Lazar Pecirep je bio najistaknutiji junak svoga vremena. O njegovom junaštvu svedoče brojne epske pesme i narodna predanja koja su do danas ostala upamćena.

Po predanju, Lazzar Pecirep se doselio u Nikšić i po želji bega Mušovića postao je knez Golije.Turcima je pričao da je u Goliju stigao bježeći od krvne osvete i da mu je ta titula dobro došla. Mušović je za uzvrat od njega tražio samo da pazi Goliju od hajduka i obavesti ga kad kod uskoci spreme napad na njegove karavane.
Međutim, dok je Pecirep bio knez, napadi hajduka su bili redovni. Beg Mušović je rijetko dobijao obaveštenja od Pecirepa. Kada bi ih i dobio, dok bi Turci stigli tamo, Crnogorci bi se razišli.
Kada su Turci uspeli da zarobe jednog ranjenog uskoka i da ga dovedu ga na har Mušovića, beg ga je upitao dal ima jatake u Goliji. Više silom nego milom, uskok je progovorio i rekao da im je glavni jatak Lazar Pecirep. Uskok je još rekao: “Priču da je bježao od krvne osvete je izmislio, već je došao u Goliju i postao knez kako bi zajedno sa hajducima napadao turske karavane i obogatio se. “
Tada beg planu i posla Turke da ubiju njega, njegovu braću, i svu rodbinu koju zateknu. Turci tako i učiniše. Odoše uz Goliju, pa mu ubiše ženu, decu i braću, zapale mu kuću i vrate se natrag. Lazar je tada u Krnjevoj pećini čuvao ovce. Kada se vratio i zatekao stravičan prizor rekao je: “O crni dane, crnu si mi nesreću donio”.
Ženu i decu je istog dana sahranio na seoskom groblju a braću je sahranio kod klanca Duge, odakle su često napadali Turke. Napustio je Goliju i otišao na Čevo đe ga je dočekao Serdarina Marko i Čevljani. Sagradili su mu kulu i obdarili ga čim su imali. Kasnija glad koja je zavladala u tom kraju uzburkala je osvetničku i hajdučku prirodu Lazara. Okupio je četu hrabrih momaka i otisnuo se u hajduke.
Brojna su njegova četovanja i osvete. Tamo gde nisu drugi stizali, stizao je on. Hitre noge pratila je hitra ruka, a oboje vodilo je još oštrije oko, a to je sve potsticala krvava osveta. O njegovom junaštvu su opjevane brojne pjesme od kojih neke možete pronaći na Instagram stranici epska_poezija.
U predanju je ostalo zapamćeno da je Turke nabijao na kolac. Takva sudbina je i njega zadesila kad su ga Turci na prevaru uhvatili. Pripoveda se da je tri dana živio na kocu, a da bi pokazao koliko prezire smrt na gubilištu, pušio je.