Republika Srpska

Sarajevski Srbi, nestali narod!

Sarajevskih Srba danas praktično nema. A bilo ih je u sarajevskom polju i pre stvaranja grada Sarajeva. Još pre dolaska Turaka na Balkan, u sarajevskom polju postojala su naselja “Zlatni Do” i “Trgovište”, a na tom mestu se nalazila Nemanjićka župa “Vrhbosna”.

Ilustracija
Foto: Instagram

Čitava oblast na koju se geografski nadovezivala župa Vrhbosna zvala se (i danas se zove) “Dabar”. Geografski pojam Dabar je i danas očuvan u tituli pravoslavnih sarajevskih mitropolita, čiju eparhiju je osnovao prvi srpski arhiepiskop Sveti Sava Nemanjić 1220. godine pod nazivom “dabrobosanska”.

Ne zaboravimo da se reč “Bosna” prvi put u istoriji pominje u 10. veku, u spisu romejskog cara Konstantina VII Porfirogenita “O upravljanju državom” (“De administrando imperio” ili pravi naslov “Πρὸς τὸν ἴδιον υἱὸν Ρωμανόν”) i da pojam “Bosna” nalazimo u 32. glavi, u naslovu: “O SRBIMA i zemlji u kojoj sada stanuju”. Tu pisac navodi naseljena mesta u Srbiji i u Srbiji pominje Bosnu.

U Sarajevu se nalaze i građevine koje su Srbi podigli i pre osnivanja grada Sarajeva, poput hrama na Baščaršiji “Svetih Arhangela Mihaila i Gavrila”, koja je u narodu poznata i kao “Stara crkva” ili “Crkva na Baščaršiji”. O njoj se u narodu govori kao o zadužbini brata Kraljevića Marka Andrijaša ali pouzdano znamo da ona, u obliku kakvom postoji danas, potiče iz 14. veka, da je izgrađena na temeljima još ranije hrišćanske crkve i da je bila centralna crkva srpskih naselja “Zlatni Do” i “Trgovište”.

Još jedna zanimljivost je da je grad Sarajevo, pod tim imenom, osnovao jedan od prvih Srba-poturčenjaka Isa-beg Isaković, koji je došao do važnih funkcija u Osmanskoj imperiji i postao zapovednik u okupiranim srpskim zemljama, a između ostalog bio je i drugi sandžakbeg Bosanskog sandžaka. Osnivač grada Sarajeva Isa-beg Isaković potiče od jedne od najznačajnijih srpskih srednjevekovnih velikaških porodica. Njegovo poreklo je vezano ili za porodicu Kosača (osnivača srpskog vojvodstva od Svetog Save, po čijoj tituli Hercega od Svetog Save je nazvana oblast Hercegovina) ili od porodice Pavlovića, gospodara velikog dela istočne Bosne, uključujući i srednjevekovnu župu Vrhbosnu tj. prostor grada Sarajeva.

Nastanak i razvoj gradskog jezgra Sarajeva (bivše Vrhbosne) vezuje se za izgradnju dvora tj. saraja Isa-bega Isakovića i podizanja Careve džamije 1462. godine koju je takođe podigao Isa-beg i u kojoj je po nekim izvorima sahranjen. Od tada ovaj grad počinje da raste i polako postaje centar osmanskog Bosanskog sandžaka i kasnije Bosanskog pašaluka.
.
I uprkos osmanskoj i austrougarskoj okupaciji i mnogobrojnim zabeleženim progonima pravoslavnih Srba, oni uvek opstaju u gradu Sarajevu. Čak i kada su ih hrvatskim vozovima prevozili u Jasenovac dok je Sarajevo bilo u NDH, Srbi su opstajali i pronalazili snagu da se vraćaju u svoj grad.
.
Po popisu 1991. godine u Sarajevu je živelo 157.143 Srba i uz 56.470 Jugoslovena (od kojih su skoro svi bili etnički Srbi) oni su činili gotovo polovinu stanovništva grada. U poređenju sa gradovima poput Novog Sada 179.626 ili Niša 175.391, Sarajevo je bilo grad sa najvećim procentom Srba posle Beograda.
.
Danas tog broja nema ni u naznakama. Veliki deo Srba starosedelaca Sarajeva, njih oko 20.000 prešlo je u Istočno Sarajevo. Međutim, najveći broj Srba iz Sarajeva raselio se po današnjoj Republici Srpskoj, Srbiji, Crnoj Gori i svim kontinentima naše planete.

Komentarišite

Leave a Reply

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Nazad