Krivokapić je naime ocijenio da „Crna Gora zna i najbolje razumije ukrajinski narod jer ima sličnih problema sa „velikim susjedom“ tj. Srbijom, istorijski, kao Ukrajina sada sa Rusijom“.
Ipak, nije došlo do velike odmazde nakon njegovih riječi od strane samoprozvanih „Belvederaca“ već je čak i dobio riječi pohvale, dok je ista ta garnitura napala na mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija, koji je izgovorio slične riječi, i kazao da je Crna Gora projektovana da bude „mala Ukrajina“.
Interesantna su ova dva pristupa ovoj problematici, gdje sa jedne strane mitropolit govori da je projekat „male Ukrajine“ bio namijenjen i za Crnu Goru, a što je Krivokapić sopstvenim izjavama samo potvrdio. Interesantno je koliko postoji želja pojedinaca da se u budućem periodu predstave svijetu kao „crnogorski Zelenski“ a napadima na Srbiju pokušati da optuže susjednu državu za nešto što ona i nije počinila. Postavlja se i logično pitanje – zašto Krivokapić, ako već toliko ne podnosi državu Srbiju ipak sa određenom dozom poštovanja a zarad stabilnosti regiona prosto istu ne pominje, a što bi bilo najbolje po njega i po njegovu diplomatsku karijeru. I sami se sjećamo da je vrhunac političke karijere Ranka Krivokapića počeo od kad je dao ostavku na mjesto predsjednika SDP-a i period kad se nije pojavljivao u medijima. Tad je bio omiljen. Sad, kao ministar, on nastavlja sa svojom političkom praksom optuživanja Srbije za sve i svašta, dok upravo Crna Gora u ovoj svjetskoj krizi, od Srbije najviše i zavisi.
Najzad, zašto ne postoji odmazda na Ranka Krivokapića od strane garniture koja je napadala mitropolita Joanikija? Upravo iz razloga jer je Krivokapić vedeta te i takve huškačke politike, a što je po tvrdnjama mnogih analitičara dovela i do sukoba koje danas u Ukrajini gledamo.
