Vijesti

“Pucajte, ja i dalje držim čas”- Herojska priča o stradanju profesora Miloja Pavlovića

Može li se pobijediti smrt? Postoji li put u vječnost? Može li da se živi zauvijek? Pitanja su koja ljudski rod pokušava da odgonetne od kada postoji. A jedan čovjek, Šumadinac, prije 77 godina je pokazao da je odgovor „DA“.

Foto: Facebook

To je Miloje Pavlović, profesor i direktor Muške gimnazije u Kragujevcu, koji je 21. oktobra 1941. odbio ponudu zločinaca da mu se spase život, i koji je stao u stroj sa svojim đacima i zajedno s njima poginuo. „Pucajte, ja i sada držim čas“, bile su mu posljednje riječi, sa kojima je otišao u nezaborav.

Miloje Pavlović je rođen u selu Gornje Jarušice 1887. godine, od oca Aleksandra i majke Katarine.

Bio je konjički potpukovnik, učesnik Balkanskog i Prvog svjetskog rata. Omiljeni profesor i direktor Muške gimnazije. Organizovao je Sokolsko društvo. Učestvovao je u Prvom i Drugom balkanskom ratu, prošao kroz bitke za oslobođenje Kosova i Metohije u Kumanovu i na Bregalnici, izdržao sve patnje i tegobe Albanske golgote, stigao na Krf, pa na Solunski front, prošao Kajmakčalan i ratovao sve do oslobođenja Šumadije, Beograda i cijele Srbije. Nosilac je velikog broja odlikovanja, od Albanske spomenice pa do Ordena belog orla sa mačevima, Zlatne i Srebrne medalje za revnost u službi, Ordena Svetog Save petog, četvrtog i trećeg reda. Zahvaljujući njemu podignut je i Spomenik palim Šumadincima. On je bio ličnost od velikog značaja i autoriteta, priča istoričar i akademik profesor Željko Zirojević.

Njegov patriotizam i rodoljublje su se vidjeli i 27. marta, kada je govorom zgazio na Trojni pakt. Kao profesor i vaspitač pokazao je držanje 21. oktobra 1941. godine, imao je 54 godine kada je izveden iz škole s učenicima na stratište.

“Ako mi život zavisi od tebe, takav mi život ne treba”

Ugledao ga je i prišao mu ljotićevac, organizator „fašističkog zbora“, i ratni zločinac Marisav Petrović, i rekao mu: „Ene, i ti si tu…“. Miloje ga je pogledao oštro, sa prezirom. Marisav mu je rekao: „Znaš li, bre, da ti život zavisi od mene?“ Direktor gimnazije mu je rekao, prema tvrdnji svjedoka koji su preživjeli pogrom: „Ako mi od tebe zavisi život, takav mi život ne treba“. Time je Miloje Pavlović ušao u legendu, a sam njegov čin je bio takav da je za taj svoj podvig 27. novembra 1953. godine proglašen za narodnog heroja Jugoslavije. Na dan kada je rođen – priča Željko Zirojević.

Završio je dva fakulteta, filozofski i pravni, studirao je Srpski jezik i književnost kod profesora Jovana Skerlića, koji je tražio da on ostane i bude asistent na fakultetu. Međutim, on je to odbio, i vratio se u Kragujevac da predaje u školi. Bio je ponosni Šumadinac i ratnik. Odbio je ponuđeni život, zagrlio svoje đake i sa njima krenuo u smrt. Tako je pokazao da je ličnost vječnog trajanja i profesor za sva vremena. On je i sahranjen zajedno sa svojim đacima, kod spomenika „Peto tri“, koji simbolizuje pticu slomljenih krila.

Da je herojska priča o stradanju Miloja Pavlovića tačna potvrđuje i svjedočenje dr Milana Stankovića, koji je bio učenik osmog razreda gimnazije i preživio streljanje. On je zapisao razgovor između svog direktora i fašista. Rekli su mu da je „vaspitao generacije komunista“. A on im je odgovorio:

Ja nisam komunista, niti sam đake učio komunizmu. Ja sam profesor književnosti i svoju decu sam učio patriotizmu. Ja ne tražim da mi pomažete i ne treba mi ništa od vas“, rekao je legendarni profesor, koji je nakon toga zajedno sa svojim učenicima smješten u „topovske šupe“, i poslije provedene noći u njima izveden na strijeljanje.

Tada je zagrlio svoje đake i prije nego što ih je pokosio rafal mitraljeza uzviknuo dušmanima legendarnu rečenicu: „Pucajte, ja i sada držim čas“.

Miloje Pavlović volio je đake kao svoju djecu, koju on i njegova supruga Natalija nikada nisu dobili.

Streljano 300 djece

Poema Veliki školski čas se održava od 1963. godine, kada je postavljen spomenik streljanim đacima. U manastiru Svetog Dimitrija u Bajčetini postoji mozaik Kragujevačkih novomučenika, gdje je prikazan Miloje Pavlović sa svojim učenicima. Podignuta mu je bista ispred nekadašnje učiteljske škole, a u rodnom selu na kući mu je postavljena spomen-ploča. U zločinu koji su njemački okupatori počinili u Kragujevcu 1941. godine ubijeno je 3.063 nedužnih građana, koji su sakupljani sa ulica, radnih mjesta, pijaca. Među njima je bilo 300 djece.

Komentarišite
Pretplati se na Dnevne Novosti Newsletter!
Obavestite me >
guest
0 Komentara
Inline Feedbacks
Pogledaj sve komentare
Nazad