Naša literatura uporno ističe kapetana Iva Visina iz Prčanja kao “prvog Jugoslovena koji je oplovio zemaljsku kuglu“. Tu je riječ o SFRJ prije njenog raspada. Vojna i Pomorska enciklopedija ustupile su Visinu posebne enciklopedijske jedinice. Kapetana Stevana Vukotića iz Bratišića (Grbalj) uopšte ne pominju. Ne pominju ni jednog od čitave plejade pomorskih kapetana i admirala iz čuvenog junačkog bratstva Vukotića.
Stevan Vukotić je imao svega 23 godine kada je 1823. g. krenuo na put oko svijeta kao navigacioni oficir. Bilo je to više do tri decenije prije Visina. Istina, on je plovio pod ruskom zastavom, a Visin pod austrijskom. Visin je glorifikovan kao “naš” junak, a Vukotić je zanemaren kao da nije naš.
Kada je ruski zastavnik Jovan Vukotić poveo na školovanje u Rusiju svoje sinovce, medju njima je bio i Stevan Vukotić. Kao kadet u Pomorskoj školi Ruske ratne mornarice, Stevan se isticao kao najbolji učenik. Nakon tri godine prakse od završetka školovanja, proizveden je u čin navigacionog oficira. Nedugo zatim, kao najboljem u klasi, ukazana mu je čast da vodi brod “Predprijatije” na put oko svijeta.
Brod “Predprijatije” je krenuo na put oko svijeta iz Kronštata, a maršuta i put kojim će se kretati bili su u napred određeni. Nakon tri godine plovidbe, brod se vratio u početnu luku, gde su ih Rusi dočekali sa najvećim počastima. Maršuta je u potpunosti bila ispoštovana a brod se vratio i pre očekivanog vremena.
Za ovaj podvig, Stevan Vukotić, je odlikovan ordenom “Svete Ane II reda na ogrlici”. Potonje dane života proveo je kao predavač u Pomorskoj školi u Rusiji. Umro je kao mlad u 33. godini.