Pjesma „Đurđevdan“ nastala u vozu smrti Sarajevo-Jasenovac!

Đurđevdansko jutro 1942. godine bilo je pogubno za sarajevske Srbe koji su bili zatočeni u logorima i zatvorima u tom gradu

-Šestog maja, na Đurđevdan, otvaraju se vrata ćelije u zatvoru Beledija i ustaša još sa vrata kaže: „Ajte Srbi, Đurđevdanski uranak“ – sjećao toga jutra lani preminuli profesor dr. Žarko Vidović, preživjeli svjedok koji je sa još 3.000 Srba i muslimana koji su podržavali Srbe, bio zatočen u sarajevskim kazamatima.

Srbi su pokupljeni iz zatvora i dovedeni do Vijećnice, gradske kuće u Sarajevu gdje su ih čekali vozovi smrti koji će ih odvesti u Jasenovac.

-Na vagonima je pisalo: 7 konja ili 40 vojnika, a nas su smještali po 200 ljudi u jedan vagon, tako da u njima nije bilo mjesta ni za stajanje, a kamoli za sjedenje. Nije bilo ni dovoljno vazduha, a o vodi i hrani i da ne govorimo – svjedočio je Žarko Vidović.

Na tom putu Srbe su pratila pitanja: Kuda nas vode i gdje ćemo završiti?

U tim vozovima smrti koji su išli za Jasenovac, u jednom trenutku rodila se pjesma „Đurđevdan“ koja se najprije zaorila iz grla jednog mladića, člana Kulturno-umjetničkog društva „Sloga“ iz Sarajeva, a onda se ta pjesma lančano počela širiti od usta do usta, od vagona do vagona.

Ustaški odgovor na tu pjesmu vrlo brzo je stigao. Svi prozori na vagonima su zatvoreni, tako da u njima gotovo da nije bilo više vazduha, pa su mnogi Srbi ugušeni i prije nego što su stigli do Slavonskog Broda gdje su presijedali u druge vagone koji su put ka Jasenovcu nastavili prugom širokog kolosjeka.

Pjesma „Đurđevdan“, koju je prije gotovo tri decenije obradio Goran Bregović, pjesma je tuge i bola, nastala u ljudskoj nemoći i očaju, ali i ponosu i prkosu sarajevskih Srba koji su vozovima smrti na Đurđevdan 1942. godine transportovani za Jasenovac, odakle se vratio tek svaki deseti Srbin od njih 3.000 koliko ih je odvedeno tog 6. maja iz Sarajeva za Jasenovac.