Srbija

Pavle Jurišić Šturm: Od pruskog vodnika do srpskog generala.

Rođen je u Bistrici, nedaleko od Gerlica u Šleziji, 22. avgusta 1848. od oca Otona Šturma lužičkog Srbina upravnika lovišta cara Vilhelma I i majke Hermine. Kršteno ime mu je bilo Paul Šturm. Dvadesetosmogodišni poručnik Paul Šturma i njegov osam godina mlađi brata potporučnik Eugen došli su u Kneževinu Srbiju, početkom osamdedesetih godina 19. veka, da vojna znanja prenese pitomcima Artilјerijske škole (preteča srpske Vojne akademije). Sloveni poreklom oni su se brzo srodili sa našom zemljom i brzo istakli u redovima naše mlade stajaće vojske koja je tek bila u formiranju.

general Pavle Jurišić
Foto: Wikipedia

General Pavle Jurišić Šturm sa brojnim odlikovanjima

U srpsku vojsku primljen je kao dobrovoljac 15. juna 1876. godine. Ubrzo je krenuo na front, lađom od Beograda do Šapca, gde se javio generalu Ranku Alimpiću, komandantu Drinskog korpusa, jednom od četiri generala koje je tada imala Srbija. Srbija je mladog pruskog oficira (rođen je u Gerlicu 1848. godine) dočekla otvorenog srca, a on je u njoj našao novu domovinu. Godine 1881. primio je pravoslavnu veru i promenio ime u Pavle Jurišić, a prezime Šturm zadržao kao nadimak. Za krsnu slavu izabrao je Svetog Savu.

U prvom srpsko-turskom ratu (1876–1877) učestvovao je kao dobrovolјac, a u drugom (1877–1878) već je komandovao pukom, da bi u potonjim godinama dobijao sve značajnija komandna zaduženja kao jedan od najsposobnijih srpskih oficira. Učestvovao je i u bici na Slivnici u srpsko-bugarskom ratu (1885). Posle tog rata je više puta premeštan da bi bio penzionisan avgusta 1900. godine. U službu je vraćen godinu dana kasnije.

Sa nekadašnjim saborcima iz Pruske, ali i ratnim protivnicima, srešće se ponovo u prvim godinama dvadesetog veka – u novim ulogama. Jurišić će postati prijatelј i ađutant kralјa Petra I Karađorđevića, protiv koga se borio u francusko-pruskom ratu, u kome je budući srpski kralј, pod imenom Petar Mrkonjić, kao dobrovolјac nosio francusku uniformu.

Prvi svetski rat Jurišić je dočekao na čelu Treće armije srpske vojske, koja je sprečila prodor austrougarskih trupa u Srbiju – čime je generalu Stepi Stepanoviću i njegovoj Drugoj armiji omogućeno da izvrši raspoređivanje i odnese prvu pobedu Antante nad Centralnim silama u Cerskoj bici. Kao komandant Treće armije učestvovao je u operacijama srpske vojske tokom jeseni 1914. godine, čija je posledica bila veličanstvena pobeda u Kolubarskoj bici.

Naredne, 1915. godine srpski general će se ponovo sresti i sa saborcem iz francusko-pruskog rata i poznanikom iz kadetskih dana u vojnoj akademiji u Vroclavu – nemačkim feldmaršalom Augustom Makenzenom. Ovog puta kao protivnikom na bojnom polјu. Tokom združenog napada na Kralјevinu Srbiju 1915. godine u kome su učestvovale Austrougarska, Nemačka i Bugarska, trupe pod Jurišićevom komandom pružale su odlučan otpor Jedanaestoj nemačkoj armiji sprečavajući njen prodor ka Moravskoj dolini i opkolјavanje srpske vojske.

Jurišić se potom i sam povukao pred nemačkim trupama i prošao albansku golgotu, ali je i dočekao da na kraju rata Makenzena vidi kao ratnog zaroblјenika u Futogu. Posle probijanja Solunskog fronta njegova armija je učestvovala u bici na Kajmakčalanu, gde je imala brojne žrtve. Posle ove bitke Šturm je smenjen, a u oktobru 1916. je poslat da komanduje Dobrovolјačkim korpusom u Rusiji da bi se početkom 1917. preko Japana vratio u Solun.

Pred kraja rata, u martu 1917. godine, Šturm je postavlјen na novu dužnost, postao je kancelar Kralјevskih ordena. Po završetku rata ostao je u aktivnoj službi još tri godine. Penzionisan je 1921. godine u 74. godini života. To penzionisanje je za njega bila nepravda, koju je teško podneo, jer je u stvari „sklonjen“ da bi neko zauzeo njegovo mesto. Ostavljeni su u službi pa čak i unapređeni mnogi bivši austro-ugarski nesposobni oficiri, ali nije bilo više mesta u našoj vojsci za nekoliko starih i zaslužnih komadanata koji su vek proveli spremajući i podižući srpsku vojsku.

Za sobom je imao 56 godina vojničke službe i učešće u sedam ratova. Ratovao je protiv Turaka, Bugara, Arnauta, Austrijanaca i Mađara. Borio se za Prusku i protiv nje. Kao nemački oficir borio se protiv Francuza, a kao srpski oficir ratovao je zajedno sa njima. Bio je jedan od najsposobnijih oficira srpske vojske, koji može stati uz bok slavnim srpskim vojvodama, pa je pravo čudo zašto nije unapređen u taj najviši vojnički čin.

Pavle Jurišić Šturm je preminuo u Beogradu 13. januara 1922. godine od posledica zapaljenja pluća. Sahranjen je je sa svim počastima na Novom groblјu.

„Pre četiri dana đeneral Jurišić pao je u postelju od zapaljenja pluća. Ali po svemu je izgledalo da će njegova krepka priroda nadvladati bolest. Juče izjutra bilo mu je čak vrlo dobro i neobično se radovao kada je čuo, da je Kralj, već prvog jutra po povratku u Beograd, pošao da ga poseti.

Kada je Kralj juče pre podne došao u skromnu kuću u Mišarskoj ulici br. 1. i kada je ušao u bolesničku sobu svoga starog ratnog druga, đeneral Jurišić pozdravio Ga je radosno i najsrdačnije mu čestitao veridbu.

Razgovarali su dugo i srdačno i ne sluteći da im je to poslednji razgovor i da će katastrofa nastupiti već po podne. Na podne đeneralu je pozlilo. Oko tri časa stanje je već bilo očajno a posle dva časa on je već ispustio svoju poštenu vojničku dušu“, objavila je „Poltika“ 14. januara 1922.

Odlikovan je Ordenom Karađorđeve zvezde, Ordenom Belog orla i savezničkim odlikovanjima među kojima se ističu Orden Italijanske krune, Orden Svetog Đorđa, Orden Belgijske krune, Orden Legije časti i Orden Svetog Mihajla i Svetog Đorđa a najvredniji orden bio mu je Orden Paulovnia cveća na velikom krstu kojim ga je lično odlikovao Japanski car. Takođe je bio nosilac Ordena Gvozdenog krsta, Orden Svetog Leopolda i Orden Mendžidije, ordenja koje su mu dodelile buduće Centralne sile. Uvršten je u red najvećih vojskovođa Prvog svetskog rata i srpske ratne istorije ali nije unapređen u čin vojvode.

Ime srpskog generala ovekovečeno je i u pesmi „Razvilo se ravno polјe prilepsko“ koju je u Prvom balkanskom ratu ispevao Began Cicvarić posvetivši je Šestom puku Drinske divizije, oslobodio Prilep od Turaka, i njenom komandantu Pavlu Jurišiću Šturmu.

Komentarišite

Leave a Reply

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Nazad