Društvo
Organizatori hajke na mitropolita Joanikija pokušavaju da ga kompromituju neistinama
Piše advokat Velibor Marković

Šira javnost je posljednjih nekoliko dana upoznata sa činjenicom da se iz određenih krugova ponovo aktuelizuje afera o pedofiliji u crkvi, kojom se putem brutalnih i besprizornih neistina pokušavaju kompromitovati Mitropolit Joanikije i Mitropolija crnogorsko-primorska, pa je tako u današnjoj (jutarnjoj) emisiji na TV ,,Tanjug“, u kojoj su učestvovala gospoda Draško Đenović, Aleksandar Olenik, Dalibor Kavarić i Vladimir Pavićević, gospodin Olenik, koji je inače po profesiji advokat i političar, između ostalog naveo da izviđaj navodno pokrenut protiv mitropolita i MCP na Srpskom jeziku znači ,,istraga“, da je mjesna nadležnost za postupanje u predmetu povodom navodno izvršenog krivičnog djela obljuba nad maloljetnim djetetom u Srbiji, prenešena sa srbijanskih na crnogorske pravosudne organe, i to, konkretno, Više drzavno tužilaštvo u Podgorici, zbog toga što su pravosudni organi u Srbiji pokazali pasivnost u postupanju, kao i da dugovremeno odbijanje od strane gospodina Bojana Jovanovića da se pojavi pred tužilaštvom u Podgorici radi saslušanja u svojstvu svjedoka, ne znači da to tužilastvo u međuvremenu nije preduzimalo druge istražne radnje u predmetu u cilju navodnog pribavljanja dokaza, te podizanja optužnice protiv mitropolita i MCP.
Bez namjere da se ovom prilikom upuštam u stvarne motive očigledno zajedničkih fabrikanata ove lažne afere od strane raščinjenog sveštenika gospodina Jovanovića i NVO ,,Montenegro international“ (ovlašćeno lice, gospođa Mirna Nikčević), ograničiću se na isključivo stručne razloge, kao i stanje u spisima predmeta, iz kojih proizilazi neistinost naprijed navedene izjave gospodina Olenika, i to kako slijedi:
Izviđaj i istraga predstavljaju dva potpuno razlicita pojma i dvije potpuno različite faze postupka, obije propisane odredbama Zakonika o krivičnom postupku. Tako, dok izviđaj počinje od trenutka podnošenja krivične prijave od strane bilo kod fizičkog ili pravnog lica i ima za cilj otkrivanje krivičnog djela i učinioca, te otkrivanje i obezbjeđivanje tragova krivičnog djela, a kao faza postupka propisana je u Glavi XVII, odredbe cl.254.-cl.273.ZKP, dotle istraga počinje od trenutka donošenja naredbe o sprovođenju istrage i sprovodi se protiv određenog lica, kada postoji osnovana sumnja da je to lice ucinilo krivično djelo, a propisana je u Glavi XVIII-Prethodni postupak, odredbe cl.274.-cl.290.ZKP. Iz navedenog proizilazi da se izviđaj kao faza postupka ne sprovodi protiv određenog lica, vec uopsteno, odnosno radi otkrivanja krivičnog djela i učinioca, a da se tek od donošenja naredbe o sprovođenju istrage, postupak vodi protiv određenog lica, kada i formalno i suštinski dolazi do pokretanja krivičnog postupka.
Prema tome, netačni su navodi gospodina Olenika, da je protiv mitropolita i MCP pokrenut izviđaj, budući da se izviđajem ne pokreće postupak protiv bilo kog lica, kao i netačni njegovi navodi da izviđaj predstavlja istragu. Zbog toga, kada sam prije oko pola godine prisustvovao pružanju obavještenja od strane Mitropolita Joanikija u svojstvu građanina pred Višim tužilastvom u Podgorici, a na okolnosti da li je od strane nekog lica počinjeno neko krivicno djelo, to moje prisustvo je bilo u svojstvu njegovog advokata, prednje u smislu odredbe cl.259.ZKP, kojom je propisano da građanin ima pravo da radi pružanja obavjestenja dođe zajedno sa advokatom, a ne njegovog branioca, budući da samo osumnjičeni, odnosno okrivljeni imaju pravo na branioca, koja svojstva nema građanin koji pruža obavjestenja. Ovim putem koristim priliku i da navedem da tokom prikupljanja obavještenja u svojstvu građanina Mitropolit Joanikije nije pitan, pa prema tome nije ni pružao obavjestenje na okolnosti svoje ili umiješanosti MCP u izvršenje krivicnog djela obljuba nad maloljetnim licem, s obzirom da prema stanju u spisima predmeta tužilastva, kao i nesporno, proizilazi da oni nemaju nikakve veze sa tim krivičnim djelom.
Netačna je izjava gospodina Olenika, da je nadležnost za postupanje sa pravosudnih organa u Republici Srbiji prenešena na pravosudne organe u Crnoj Gori zbog odbijanja organa u Srbiji da preduzimaju radnje krivičnog postupka. Ovo stoga što je i sam Olenik naveo da se radilo o događaju koji se desio u Srbiji, a odredbom cl.46.ZKP je propisano da se mjesna nadležnost državnog tužioca određuje prema mjesnoj nadležnosti suda za područje za koje je državni tuzilac imenovan, uz odredbu cl.25.tog istog zakona, kojom je propisano da je mjesno nadležan sud na čijem području je krivično djelo izvršeno ili pokušano. Mjesna nadležnost tužilaštva i suda izvan mjesta izvršenja krivičnog djela, i to prema prebivalištu ili boravištu okrivljenog, ili pak prema području na kojem je okrivljen lišen slobode ili se sam prijavi, mogla je eventualno postojati jedino u slučajevima propisanim odredbom cl.28.ZKP, odnosno kada ne bi bilo poznato mjesto izvršenja krivičnog djela, koja se odredba u konkretnom slučaju ne primjenjuje, budući da se kao mjesto izvršenja navodi Republika Srbija.
I na kraju, netačni su i navodi gospodina Olenika, da je Više drzavno tuzilastvo u Podgorici, bez obzira na nedolazak gospodina Jovanovića radi saslušanja, u međuvremenu preduzimalo druge dokazne radnje u postupku. Ovo stoga sto gospodin Olenik, s obzirom da u tom postupku ne učestvuje u bilo kom svojstvu, objektivno ne može imati prava i potpuna saznanja o predmetu, dok ja kao advokat koji je učestvovao u postupku, mogu da potvrdim da navedeno tužilaštvo, nakon pruzenih obavještenja od strane Mitropolita Joanikija, nije preduzelo nijednu drugu radnju, budući da uz prijavu nije ni priložen ili predložen bilo koji drugi dokaz, osim sto je tužilastvo istrajavalo na pokušajima da se radi saslušanja obezbijedi prisustvo gospodina Jovanović, u čemu nije uspjelo, nakon čega je započeta procedura njegovog saslušanja od strane nadleznog tužilaštva u Republici Srbiji, zamolbenim putem.
Jos jednom naglašavam da mi nije namjera da ulazim u stvarne motive podnošenja prijave protiv mitropolita i MCP, pa ni prljave i nemoralne kampanje koja se protiv njih pokušava voditi, već iskljucivo stručno i istinito informisanje javnosti, ovog puta negiranjem navoda gospodina Olenika, kako u stručnom pogledu, tako i u pogledu meni poznatog i lako provjerljivog, a njemu nepoznatog stanja u spisima predmeta.