Identitet

Numan-paša Ćuprilić i Mojaš Đukanović

Posle boja na Carevom Lazu 1712. godine, gdje su Turci pretrpeli strahovit poraz, Ahmet-paša je krenuo ponovo na Crnu Goru sa namerom da se osveti. On je prodro do Cetinja, popalijo nešto sela, zapalio Cetinjski manastir, ali nije uspeo da uhvati vladiku i prvake oko njega kao što je obećao sultanu.

Foto: Wikipedia

Na svom putu od Cetinja ka Bosni, Crnogorci su saletali njegovu vojsku iz krševa i planina, pravili im zasede, i kada je stigao do Gacka falilo mu je pola vojske. Sultan zbog njegovog poraza na Carevom Lazu, i trenutnog gubitka pola vojske, naljuti se na Ahmet-pašu i prebaci ga da bude upravitelj Skadra. Za novog vezira u Bosnu doveo je Numan-pašu Ćuprilića.

Novi bosanski vezir i vojskovođa Ćuprilić, na osnovu carskog fermana, okupi ogromnu vojsku koju je vodilo sedam paša iz sedam sandžaka. Namera mu je bila da od Cetinja napravi turski grad, da uhvati vladiku i njegove glavare i da pobije sve što mu naiđe na put. Pre same pohare on je pozvao crnogorske prvake iz svih plemena na razgovor. Njemu se odazvalo oko stotinu glavara koji kad su stigli, Turci ih podeliše u dve grupe. Jednu veću grupu od 70 glavara ostave a drugu manju grupu od 18 glavara pošalju u šator kod Ćuprilića.

Dok je ova druga grupa još bila na putu do šatora Numan-paše, Turci su ovu prvu grupu od 70 glavara pobili i odsjekli im glave. Kada su stigli pod šatore Numan-paše Ćuprilića on ih je dočekao raširenih ruku. Izgrlio ih je, najeo i napojio da bi im onda ovako rekao: “Vi ste mudri ljudi, znaćete da odijelite dobro od zla. Ili ćete meni i mojem skutu, gdje vas čeka svaki berićet, ili ćete vašemu vladici đe vas čeka svako zlo.”

Mojaš Đukanović mu odmah odgovori da hoće svom vladici jer im je milija “šaka brašna iz svog doma nego li ceo tovar iz tuđeg.” Paša je opet pokušao da nagovori glavare da mu se pridruže ali uzalud. Na kraju je rekao “ili ćete se poturčiti, ili ćete na kolac.” Svi su složno pristali da idu na kolac.
Po želji Ćuprilića, Mojaša su poslednjeg nabili na kolac. Dok su ga nabijali Mojaš je rekao: “Proste moje muke, a ne prosta moja luda pamet što na vjeru dođoh krvniku”. Na to se paša nasmejao i naredio da ga jače pritegnu.

Nakon toga paša je poharao Crnu Goru,jer su Crnogorci bili iscrpljeni iz prethodnih ratova, ostavljeni bez hrane i olova. Međutim, Katunjani mu iz planina i vrleti pruže žestok otpor tako da paša i ako je poharao, nije uspeo pokoriti Crnu Goru. Na svakoga na koga je nailazio, jer se nije stigao povući u planine, ubijao je (čak i žene i decu). Oko sedamsto srpske nejači (žena i dece) sklonilo se kod Mlečana. Tada Turci tražiše da im Mlečani predaju njih što su oni prihvatili i Turci njih pobiše a leševe im baciše u more. Posle toga je nastala izreka da “U Turčina i u Latina nema prijatelja”.

Komentarišite

Leave a Reply

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Nazad