Identitet

Najboljeg srpskog putopisca – ubili komunisti!

Grigorije Božović. nepravedno zaboravljeni pisac i novinar, obilazio je razne krajeve Balkana i svjedočio o teškom vremenu i ljudskim sudbinama. Brojne reportaže i putopise ispisao je i o Crnoj Gori i Crnogorcima, od kojih smo neke objavili na stranicama „Sedmice“ (linkove možete pronaći na kraju ovog teksta)

Grigorije Božović
Foto: Sedmica.me

Jedan od najvećih pripovjedača, međuratnih pisaca i putopisaca srpskog jezika bio je Grigorije Božović, čije su reportaže nevjerovatna zaostavština o kulturnoj istoriji Crne Gore, Kosova i Metohije i bivše Južne Srbije. Objavio je 14 knjiga, od kojih su osam zbirke pripovedaka. Iza njega su ostali putopisi, kraći zapisi o ljudima i krajevima, koji su sabrani u listu Politika, čiji je bio saradnik.

Rođen je 1880. godine u selu Pridvorica kod Ibarskog Kolašina, školovao se u Skoplju, Moskvi i Carigradu, a nakon toga postao profesor prizrenske bogoslovije, predsjednik prizrenske opštine i poslanik Narodne skupštine.

Pred kraj rata, komunisti su ga strijeljali u Beogradu, a Božović je dugo ostao nepoznat široj javnosti. Strijeljan je 1945. uoči Božića u podrumima zatvora u Ćušinoj ulici u Beogradu, staroj zgradi nekadašnje kasarne, gdje se tokom rata nalazilo sjedište Specijalne policije.

Ubivši ga fizički u udbaškom podrumu i skrajnuvši njegovo djelo, komunisti su mislili da mogu zatamniti Georgijev lik, zatrijeti sjećanje na njega, ali svijetli likovi i velika djela ne mogu se sakriti niti ih može zatrpati zaborav.

Tek 2008. godine, na zahtev rođaka, Božović je rehabilitovan. Sud je ustanovio da mu je suđeno iz političkih i ideoloških razloga, a da mu je neosnovana, najteža kazna izrečena jer je bio antikomunista. Sud je u procesu rehabilitovanja ustanovio da je Božović bio i ličnost koja je nastojala da na prostorima sukoba zbliži pripadnike različitih vjerskih zajednica i različite narode, Srbe, Muslimane, Albance, pa i Bugare.

Svaka pročitana pripovijetka ili putopisi Grigorija Božovića ostavlja snažan utisak. Njegove likove urezane u raboš sjećanja pamtićete ne kao književne, nego baš kao žive ljude slikoviog narodnog jezika južnjačkih krajeva, doživljavaćete ih kao mučenike, izrazitih karakternih crta, jake vjere, na kojoj se temelji kamena nepokornost južnjaka sviklih na udarce sa svih strana.

U toj snazi duha i vjere, istine i ljubvi, ključ je opstanka ne samo pojedinca nego i jednog naroda. U tom smislu možemo protumačiti riječi profesora Dragiše Bojovića da „Grigorija treba čitatiti krz jedno naše nacionalno iskustvo, njegovo književno djelo je u stvari putokaz za jedan nacionalni put i nacionalni opstanak ne samo Srba na Kosovu i Metohiji“.

A naša dužnost je riječima Stanislava Vinavera „da se najzad obavijestimo o ljepoti i slavi i jadu svoga krvavoga i ropskog Juga, i to ne iz falsifikovanih i otužnih izvora, već na moćnome i bistrome vrelu koje mu je, svojom knjigom, u dosad nedostupnom kršu, stvorio g. Grigorije Božović“.

Komentarišite

Leave a Reply

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Nazad