Identitet

Na današnji dan počela izgradnja Njegoševe kapele na Lovćenu

Na današnji dan, 16. juna 1845. godine počela je gradnja Njegoševe kapele na Lovćenu, koju je vladika Rade posvetio svom stricu Svetom Petru Cetinjskom i namijenio za mjesto svog vječnog počinka.

Foto: Portal Odbrana

Sagrađena je na Jezerskom vrhu u duhu hrišćanske graditeljske tradicije okruglih crkava i grobnica. Bratu Peru i senatorima, Njegoš je pred smrt izrazio želju da ga sahrane pored nove kapele: „Još vi preporučujem i amanet predajem kad umrem kopajte me na Lovćen kod nove crkve“. Nakon smrti Njegoš je privremeno sahranjen u Cetinjskom manastiru,da bi nakon četiri godine njegovi posmrtni ostaci bili preneseni u kapelu Svetog Petra na Lovćenu, koja tek tada postaje grobna Njegoševa crkva. Kralj Nikola, rekao je 1913. godine: “Lovćen je Olimp srpski,spomenik podignut Božjom rukom slobodi i njezinim braniteljima,koliko je to naše slavne dinastije, podnožije je to mauzolija pepela Petra Petrovića Njegoša”.

Znajući za važnost i simboliku Njegoševe kapele i Lovćena, Austrijanci su, tokom Prvog svjetskog rata, iz Bokokotorskog zaliva bombardovali ove svetinje, a nakon kapitulacije Crne Gore, okupatorski guverner Veber, po naredbi Vrhovne komande, naredio je ekshumaciju Njegoševih kostiju, kako bi se njegova zavjetna kapela srušila i na tom mjestu izgradio spomenik u znak austrijskog osvajanja Lovćena. Mitropolit crnogorski, Mitrofan Ban, pokušao je da u ime građana Cetinja umoli okupatora da odustane od ove namjere rekavši Veberu da je “Njegoš bio ne samo gospodar Crne Gore, već i pjesnik Srpstva, i da će taj čin tužno odjeknuti u svim srpskim sredinama”. Mitropolit nije uspio. Ekshumacija je izvršena i Njegoševi ostaci su nakon obavljenog parastosa prenešeni u Cetinjski manastir. Njegoševa crkvica je razrušena i raspisan konkurs za izgradnju spomenika. Ali,ova ideja nije ostvarena. Austrija je izgubila rat, a Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca,pod dinastijom Karađorđević,stvorena je 1918. godine.

Odlukom Svetog arhijerejskog sabora i Svetog sinoda Srpske pravoslavne Crkve, po predlogu mitropolita crnogorsko-primorskog Gavrila Dožića, Njegoševa kapela imala se obnoviti. Pet godina kasnije,Njegošev zavjet je po drugi put ispunjen,a izvršio ga je kralj Aleksandar Karađorđević…


Njegoševa kapela je obnovljena 1925. godine. Osvećene je izvršio mitropolit crnogorsko-primorski Gavrilo Dožić uz asistenciju četvorice sveštenika. Ovim povodom pristigao je na Cetinje i srpski patrijarh Dimitrije Pavlović, koji je lično odslužio Službu u pomen Njegošu. Do Ivanovih korita moglo se automobilom, a odatle su svi išli pješice. Tačno u podne, 21. septembra, na Lovćen je stigao kovčeg sa Njegoševim kostima. Kovčeg su u obnovljenu kapelu unijeli kralj Aleksandar Karađorđević, članovi Vlade i mitropolit Gavrilo sa episkopima.
Po spuštanju kovčega u sarkofag, odslužen je svečani pomen. U sarkofag su spušteni komadić svilene Njegoševe odjeće nađen pri otkopavanju stare kapele i albanska spomenica koju je kralj Aleksandar skinuo sa svojih grudi. Mitropolit Gavrilo je potom kovčeg zaključao i zapečatio ga pečatom Mitropolije Crnogorsko-primorske, dok je pečat Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca stavio maršal Dvora, đeneral Damjanović. Ključ je mitropolit Gavrilo predao kralju Aleksandru.
Za vrijeme spuštanja poklopca na sarkofag, kralj Aleksandar je otpasovao svoju sablju, predao je kraljici Mariji, te položio na spušteni poklopac veliku srebrnu palmovu granu da bi nakon toga od kraljice uzeo sablju, izvadio je iz kora i položio na sarkofag da tu prenoći. Oko groba je postavljena vojnička straža. Obnovljena kapela je izrađena od tesanog lovćenskog kamena. Temelj Kapele je podignut na solidnoj osnovi, u mogućnosti da se odupre zubu vremena. Sve što je ostalo od stare kapele uzidano je u obnovljenu. Veličina i oblik stare i nove kapele bili su isti, a prostor oko nove kapele je nešto proširen. Oko kapele je podignuta ograda sa stepenicama od tesanog kamena. Na vrh kapele je postavljen krst od mermera. Unutrašnjost je izrađena potpuno prema staroj kapeli. Kapela i oltar su pokriveni pločama. Pod unutrašnje kapele postavljen je od kamena sa Brača. Unutrašnjost kapele je sačinjena od mermernih ploča koje imaju inicijale Petar Petrović Njegoš. U mramornoj ploči urezano je zlatnim slovima: “Mi Aleksandar I, kralj Srba, Hrvata i Slovenaca, praunuk Karađorđa Petrovića, vođe i početnika oslobođenja Srbije, unuk kneza Aleksandra Karađorđevića, i sin Petra I velikoga oslobodioca i ujedinitelja našega.

Komentarišite

Leave a Reply

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Nazad