Ovim riječima mitropolit crnogorsko – primorski Joanikije, za “Novosti” komentariše uvrede na račun prvojerarha SPC, koje su u javnosti i na društvenim mrežama iznosile pojedine pristalice protesta u Srbiji.
Slične uvrede doživljavao je patrijarh Irinej, pa i Pavle. Kako to ocjenjujete?
Iz sadašnjih napada na patrijarha vidi se da ga pojedinci nisu razumjeli ili nisu htjeli da ga razumiju da je on sve vjerne pozvao na put slobode: da prevaziđemo sebičnost i isključivost i da se svako nauči pružati pravo i prostor drugome ” da izražavajući svoju slobodu i svoje darove i sposobnosti na miran, civilizovan i demokratski način doprinese dobru po svim pitanjima od opšteg značaja kako za sadašnjost tako i za budućnost naroda i države”. On ovim riječima zastupa najširu slobodu ličnosti, svakoga ko želi da se bori za dobro svog naroda i ujedno naznačuje na koji način se to dobro može postići. Upozorava da se motkama i kamenicama ne može postići ništa dobro, kao što je davno rekao naš narod – da zlo dobra donijeti neće. Onima koji su prije trideset godina nasred Terazija izvrijeđali patrijarha Pavla trebalo je dosta vremena da se za to pokaju, a ovima koji sada neosnovano prozivaju patrijarha Porfirija trebaće vremena da shvate širinu njegove misli i dubinu njegove brige i ljubavi za povjereni mu narod.
Tenzije nisu ništa manje ni u Crnoj Gori…
Uvjeren sam da su zavade u Crnoj Gori proizvedene na vještački način. One su opasne, ali su i rješive. mnogima su dobro došle podjele u našem narodu i dugo se na njima radilo i spolja i iznutra. Prirodno je da nam treba vremena da ih prevaziđemo, da se bratski razumijemo i izmirimo. Siguran sam da je to iskrena želja kod svih bez obzira ko je sada na kojoj strani.
Nemile scene ponovile su se na Cetinju i posle vašeg ustoličenja. Kao da se pojedinci ne mire sa tim što ste sjeli na tron Svetog Petra Cetinjskog?
Rado pominjem one svečane trenutke kada smo duboko osjećali jedinstvo cijele pravoslavne Crne Gore koja je predvođena našim patrijarhom Porfirijem ustoličavala svog mitropolita. Tu svečanost nije moglo da pokvari ni paljenje guma, ni pravljenje haosa na Cetinju. Za taj haos nije krivo većinsko, tradicionalno i čestito Cetinje, nego pojedinci iz vrhuške bivšeg režima. I ovom prilikom kao i mnogo puta dosad pokazalo se da kroz Crkvu, njeno hristoliko zajedništvo živi Njegoševa Crna Gora i da je snaži blagoslov Svetog Petra Cetinjskog i Svetog Vasilija Ostroškog.
Često se od tzv. građanskih snaga i u Srbiji i u Crnoj gori čuje da se SPC miješa u državna pitanja. Ima li tu istine?
U svim civilizovanim zemljama sa hrišćanskom većinom poželjno je da Crkva bude aktivni činilac društva. Ona kao baštinik vjekovnog društvenog iskustva i predanja uvijek može i treba da pomogne široj društvenoj zajednici u rezrješenju suštinskih životnih pitanja koja se tiču smisla života. Što se tiče onih koji nas blate i optužuju za sve i svašta , pa i da se bavimo stranačkom politikom, meni je žao što su pali iz vjeronauke i i što su se svojevoljno i zasluženo, nadam se privremeno, do njihovog pokajanja, našli izvan okrilja Crkve.
VRATIĆEMO KAPELU NA LOVĆEN
Jednom ste rekli da će doći dan kada ćemo ” na svojim ramenima iznijeti kamenje na Lovćen i vratiti Njegoševu kapelu”. Koliko je taj dan blizu?
Vjerujem da će se to dogoditi zato što je povratak kapele na Lovćen ispunjenje Njegoševog amaneta da njegove kosti počinu u crkvi dug i obaveza cijele Crne Gore prema njenom najvećem geniju. Rušenje kapele je bio nalog sa vrha komunističkih vlasti koje su se u tom zločinu poistovjetile sa nekadašnjom austrougarskom okupacionom silom koja je srušila Njegoševeu kapelu 1916. godine.
