Politika

Milov poslednji pokušaj za Miraša: Kod Vartolomeja traži šansu za CPC!

Posjetom Vaseljenskoj patrijaršiji, u jeku ogromnih neslaganja u pravoslavlju oko njenih nadležnosti i ukrajinskog sukoba, predsjednik Crne Gore Milo Đukanović pokušava da državu na čijem je čelu snažnije ugradi u globalni antiruski front, ali i isposluje bolju poziciju novocrnogorskog identitetskog štiha – nepriznate Crnogorske pravoslavne crkve – u slučaju neke buduće crkvene prekompozicije na Balkanu. Cilj ovih manevara nije nov – nastavak je potiskivanja uticaja SPC u Crnoj Gori.

Ovom tezom, koja se najčešće čuje u krugovima upućenim u regionalna crkvena zbivanja, objašnjavaju se fanfare koje su pratile Đukanovićev sastanak sa patrijarhom Vartolomejem u Istanbulu. Ovaj događaj najavljen je kao „prva poseta šefa crnogorske države Vaseljenskoj patrijaršiji još od 1899.“, a ova prilika iskorišćena je i za krštenje Đukanovićevog unuka u jednom od tamošnjih hramova. Iako je Milov prethodnik na mestu predsednika Filip Vujanović dva puta posetio Fanar, kako je objašnjeno u Đukanovićevom kabinetu, ovaj „istorijski“ odlazak prvi je koji je zvanično ugovoren diplomatskim putem.

Približavanje Đukanovića Vaseljenskoj patrijaršiji, međutim, probudilo je i staru bojazan vezanu za eventualne posledice po život jedine kanonski priznate pravoslavne crkve u Crnoj Gori – SPC. Susret, koji je došao iznenada i nenajavljeno, za DPS, novocrnogorske nacionaliste i malobrojne pristalice okupljene oko organizacije Miraša Dedeića je „presudan“, jer u njemu vide priliku za renesansu odavno odumrle nepriznate CPC.

Đukanović je, kako su saopštili iz njegovog kabineta, „upoznao NJegovu svetost sa istorijskim okolnostima u kojima je Crna Gora više puta obnavljala svoju nezavisnost i međunarodni subjektivitet“. On se osvrnuo i na „duboke istorijske veze između majke-crkve (Vaseljenske patrijaršije) i crnogorske države. U zvaničnom saopštenju navedeno je i da je predsednik Crne Gore naglasio značaj članstva u NATO i evropskih integracija.

Patrijarh Vartolomej, koga bije glas da svoju crkvenu politiku vodi prema NATO i američkim aršinima, poslednjih godina pokušava da se nametne pravoslavnom svetu kao jedina instanca nadležna za proglašenje autokefalnosti novih crkava. Ovo ovlašćenje, koji mnogi osporavaju, primenio je na primeru nekanonskog priznanja ukrajinske crkve, i uprkos upozorenjima Moskovske patrijaršije, izazvao dubinsku podelu u pravoslavlju.

Ovim manirom Fanara objašnjava se neočekivana ljubav Đukanovića i vaseljenskog patrijarha, koja, po mnogim tumačenjima, može samo da rodi nove napade na SPC i njeno kanonsko područje. Nije tajna da bi mnogi matični prostor Srpske patrijaršije podelili na nekoliko manjih nacionalnih crkava, koje bi delovale unutar granica država regiona.

SMETA IM „CRKVA SRBIJE“

Mediji bliski nepriznatoj CPC na različite načine komentarišu ovaj događaj.

Analitičar Vladimir Jovanović za „Pobjedu“ ocenjuje da bi on mogao imati istorijski značaj.

– Nama pravoslavnim Crnogorcima majka-crkva je u Carigradu. Naši preci su u 9. veku od Vaseljenske patrijaršije primili hrišćanstvo, o čemu svedoči Letopis popa Dukljanina.

Majka-crkva sve više shvata da postoji problem s jurisdikcijom Crkve Srbije u Crnoj Gori – kaže Jovanović.

Podgoričke „Vijesti“ sa žaljenjem „konstatuju“ da šef države u Vaseljensku patrijaršiju „nije išao zbog CPC, nego zbog krštenja Mila Đukanovića mlađeg, nazdravlje mu bilo“.

– A starijem neka je na čast što je time konačno priznao što stvarno misli o Crnogorskoj crkvi, i kao đed i kao predsednik – navode „Vijesti“.

RAZGOVOR O ZAJEDNIČKIM INTERESIMA

U SAOPŠTENJU Vaseljenske patrijaršije navodi se da je predsednik Crne Gore Milo Đukanović „primljen sa velikom počašću“. Istakli su da se patrijarh Vartolomej osvrnuo na dugo prijateljstvo i saradnju koju je imao sa upokojenim mitropolitom crnogorsko-primorskim Amfilohijem. Istaknuto je da se razgovaralo o pitanjima od zajedničkog interesa.

Komentarišite

Leave a Reply

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Nazad