Maršalovim planom kriju sve prevare: Kako je 450 evra postalo važnije od popisa, Temeljnog ugovora, lustracije, hapšenja tajkuna i funkcionera DPS

Maršalov plan, dakle, podrazumijeva povećanje minimalne zarade u Crnoj Gori. Već smo govorili o tome kako ovo donosti enormne benefite radnicima, isto koliko i šteti manjim poslodavcima koji nisu u stanju da naprave toliki promet. Dobra je stvar što će se ovim stati na kraj preduzetničkom bezobrazluku “izrabljivanja” radnika do iznemoglosti, jer će ovim biti prinuđeni da im makar plate za to.

Brojne su i stvari koje su se prećutale u svoj ovoj Maršalovoj priči. Jedna od ključnih je ta da 450 evra na koliko bi i bio povećan minimalac nije cifra pod kojom će se narod i oporezivati, što bi ponovo pomoglo gorepomenutim poslodavcima. Ali ne bi pomoglo zdravstvu, npr.

Naime, kako je saopšteno u planu, “keš na ruke” će biti taj koji će se ubaciti u legalne tokove, nezavisno od toga da li su ga poslodavci tako i davali (u velikoj većini slučajeva nisu). Dakle oporezivanje bi teklo tako, da se poreska osnovica ne mijenja, već se govori naplati od prethodnih 222 evra, što nipošto ne mijenja stvari. To je stavka koja je mogla da, u nekom budućem roku, poveća penzije budućim korisnicima ovih usluga, ali i da sebi obezbijedi zdravstveno osiguranje.

Dalje, predstavljeno nam je da Maršal sam po sebi povećava penzije, socijalna davanja, nadoknade ljudima sa biroa, dječije dodatke, što sa ovim prezentovanjem pada u vodu. Niti će biti povećanja penzija, niti ičega od gorepomenutog. Jedino što Evropa sad trenutno radi je da stavlja u legalne tokove tih 150 evra koji su zaposleni dobijali na ruke. Ovaj plan jedino ide u prilog radnicima čiji je jedini prihod bio upravo taj od 222 evra.

Nego da se vratimo na glavnu tezu ovog teksta, a to je upravo kako je sve otišlo u drugi plan. Napravimo pretpostavku da Maršalov plan bude izglasan. Da li ćemo i nakon toga zaboraviti sve prevare koje smo imali od nove vlasti?

Popis

Da se pomirimo sa tim. Popisa neće biti. Iako je u budžetu za 2020. godinu (upravo onom koji je kreirao ministar Milojko Spajić) izdvojen određeni iznos kojim bi se finansirao ovaj Ustavom obavezujući proces, popisa neće biti. To je potvrdila i izjava specijalnog izaslanika Amerike za Zapadni Balkan, a vrlo vjerovatno nakon mukotrpnih ubjeđivanja od strane “građanskih” političkih opcija. To otprilike ide po modelu da svi treba da budemo “građani Crne Gore” nebitno je koje smo nacionalnosti, vjere, već da popis svedemo na prostu statistiku.

Kako bi onda partije manjina imale i uvažavale svoja manjinska prava koja im Ustav garantuje? Kako onda možemo provjeriti nacionalnu strukturu stanovništva? Kako bi onda mogli da se predstavimo svijetu? Samo kao država koja ima građane, bez nacionalnosti i ičega?

Ti si, dakle, građanine, za njih samo cifra. Nisi čak ni to, jer neće ni biti popisa. Maršalov plan će te spasiti.

Lustracija

Dugo očekivan, i nikad prežaljen Zakon o lustraciji još uvijek čeka u Skupštinskoj proceduri. Zakon koji bi konačno doveo do hapšenja. Naravno tu je potreban i Tužilački savjet. I smjena tužilaštva. I sudstva. I ne znam šta već sve ne. A klasičnim politikanstvom se krivica baca na dio većine koji bojkotuje Vladu upravo zbog toga što ne postoji želja za dogovorom oko ovih pitanja. I dok građani Crne Gore očekuju pravdu, Milo Đukanović se i dalje vozi čuvenim “majbahom” iako je pompezno najavljivano oduzimanje ovog skupocjenog vozila predsjednika Crne Gore.

Maršalovim planom su se takođe zaboravile i brojne afere kao “Limenka”, “Telekom”, “koverta”, “pandora papiri”, za koje niko ni neće odgovarati, ali bar da “daju malo više para ovim ljudima”, iako znamo da bi se konfiskovanjem te imovine drastično oporavio budžet Crne Gore.

Možda bi upravo dogovor i izglasavanje zakona o lustraciji “potkačio” nekog kog ne treba da potkači? Npr. uvaženog predsjednika?https://googleads.g.doubleclick.net/pagead/ads?client=ca-pub-3842599914513786&output=html&h=391&slotname=8257427063&adk=1054217590&adf=1618157933&pi=t.ma~as.8257427063&w=375&lmt=1636833624&rafmt=11&psa=1&format=375×391&url=https%3A%2F%2Fborba.me%2Fmarsalovim-planom-kriju-sve-prevare-kako-je-450-evra-postalo-vaznije-od-popisa-temeljnog-ugovora-lustracije-hapsenja-tajkuna-i-funkcionera-dps-i-oduzimanja-majbaha%2F&flash=0&fwr=1&wgl=1&dt=1636833624403&bpp=6&bdt=164&idt=6&shv=r20211109&mjsv=m202111080101&ptt=9&saldr=aa&abxe=1&cookie=ID%3D4637b46f20e3a37c-22ccf7583dcb00d9%3AT%3D1636375295%3ART%3D1636375295%3AS%3DALNI_Ma4ZXAZfPiGzBKBPUDHqloxsocEmA&prev_fmts=0x0&correlator=8433482365055&frm=20&pv=1&ga_vid=736626279.1636833624&ga_sid=1636833624&ga_hid=1676564969&ga_fc=0&rplot=4&u_tz=60&u_his=83&u_h=667&u_w=375&u_ah=667&u_aw=375&u_cd=32&adx=0&ady=3043&biw=375&bih=553&scr_x=0&scr_y=0&eid=44754332%2C44748553&oid=2&pvsid=1327897363612084&pem=943&ref=https%3A%2F%2Fborba.me%2F&eae=0&fc=640&brdim=0%2C0%2C0%2C0%2C375%2C0%2C375%2C667%2C375%2C553&vis=1&rsz=%7C%7CeEbr%7C&abl=CS&pfx=0&fu=128&bc=31&ifi=2&uci=a!2&btvi=1&fsb=1&xpc=zhVzth51R3&p=https%3A//borba.me&dtd=13

Odnosi sa Srbijom

Diplomatski skandali sa Srbijom se nisu zaboravili. Odbijanje povlačenja opoziva ambasadora Srbije Vladimira Božovića je svojevrsan skandal ove Vlade koji evo, skoro godinu, nije ispravljen. Vlada Zdravka Krivokapića još uvijek odbija to da uradi, čime direktno stavlja prst u oko zvaničnoj Srbiji. Ne pominjemo uopšte odnos prema lažnoj državi Kosovo, slanje vakcina, čestitki, ljubljenja, i slično.

Maršalov plan će i to regulisati.

Investicije

Jedino što razlikuje Vlade DPS-a i Vladu Zdravka Krivokapića jeste dovođenje investitora. DPS ih nije žalio. S tim što su svi do jednog bili sumnjivih biografija. Žestokim ulaganjem u turizam otvorili su jednu od velikih privrednih grana, na jugu, potpuno zaboravljajući sjever Crne Gore. Narod, shodno tome, nije imao gdje da se zaposli, osim u kafićima i kladionicama, upravo zbog ove pogubne politike DPSa. Znamo da je privreda žila kucavica svakog društva, odnosno države. DPS očigledno to nije znao.

Vlada Zdravka Krivokapića sa druge strane nije dovela NI JEDNOG investitora, bar da je javnost upoznata. Na konto čega će biti sproveden Maršalov plan? Da li će jedini priliv novca u državnu kasu ići od oporezivanja turizma i takvog vida finansijskih upliva? Da li će izvoz doći na minimum, i kakva će biti politika javnih finansija po ovom pitanju?

Sve ovo govorimo zaboravljajući jednu od najvažnijih činjenica, a to je da je enorman broj građana koji radi u državnoj administraciji. Narodski rečeno, “na državne jasle”. Tekovine DPS-a, sigurni glasovi, to je ta relacija. Sad, ukoliko bi se išlo u projekat smanjenja ovog preglomaznog državnog aparata, moraju se otvoriti nova radna mjesta, a koja mogu otvoriti upravo investitori, da taj narod ne bi završio na ulici.

Gdje su investicije u Maršalovom planu? Fabrike? Proizvodni pogoni? Odakle nam novac za tako nešto?

Temeljni ugovor

Ne bi ovo bila Crna Gora da se ni identiteska, vjerska, pitanja ne podvuku u bilo kom vidu. Maršalov plan potpuno je bacio u drugi plan cijelu krizu oko crkve. Ne zna se više ni koliko verzija Temeljnog ugovora postoji. Da li će biti potpisan, neće li biti potpisan, koja će verzija biti potpisana, da li ćemo konačno završiti sa nekanonskom paracrkvom Miraša Dedeića… Na sve se to zaboravilo Maršalovim planom. Imavši u vidu da je Milojko Spajić došao na mjesto ministra upravo na krilima litija, čudno zvuči da on sjedi u Vladi gdje njegov nadređeni, premijer Zdravko Krivokapić i dalje ne potpisuje Temeljni ugovor.

Maršalov plan

Borba je željela da podsjeti na sve ove činjenice, a koje se tiču toga da ne zaboravimo šta je sve radila Vlada Zdravka Krivokapića u prethodnom periodu. I kako sve Maršalov plan može da utiče na ekonomiju Crne Gore.

Nije sve tako crno-bijelo. Nadamo, iskreno, se da će doći do konsenzusa po svim ovim pitanjima, u cilju da Maršalov plan ne bude “brzinski” odrađen projekat, već projekat koji će stvarno donijeti dobro Crnoj Gori i njenim građanima.

Ovako, sve je kratkoročno.