KRALj NIKOLA: Nemanjina Crna Gora!

„Ja sam Srpče malo / Mene srpstvo čeka / Srbovaću, Bože / Mog cijelog v’jeka. / Djedovi su moji / Krv za Srpstvo lili / To je ista krvca / I u mojoj žili. / Srpski ću da živim / Srpski ću da vladam / I gotov sam uvj’ek / Zato i da stradam. / To me uči otac / To me uči mati / To su moji puti / Od Boga mi dati.“

Cjelokupan sadržaj ove pjesme naveli smo da bi na njenom primjeru ilustrativno pokazali kakav se nacionalni duh izgrađivao i afirmisao u predjugoslovenskoj Crnoj Gori.

Sličnih primjera može se naći u brojnim školskim udžbenicima koji su u istorijskom razdoblju, krajem 19. i početkom 20. vijeka, publikovani na Cetinju. I pisali su ih uglavnom domicilni prosvetni kadrovi. Primjera radi, gorepomenuti Đuro Popović, koji je napisao veći broj udžbenika za prosvetni sistem osnovnog školstva, rođen je 1845. godine na Cetinju. Knjaz Nikola postavio ga je 1884 godine za glavnog školskog nadzornika Knjaževine.

I Pero S. Martinović, jedan od značajnijih pisaca udžbenika za osnovne škole u istom razdoblju, rođen je na Cetinju, 1868. godine. Ne stoje, dakle, primjedbe da su školske udžbenike u knjaževini (kraljevini) Crnoj Gori pisali kadrovi sa strane i da je samim tim, navodno, srpsko nacionalno osjećanje importovano u Crnu Goru iz Srbije. Vjerodostojne činjenice govore suprotno.

Cijeneći ličnost i djelo Sv. Save, kralj Nikola je uoči praznika Sv. Save 1912, napisao „Pjesmu Svetom Savi“. Smatrajući da je istrajan rad na duhovnom preporodu i izgradnji nacionalnog jedinstva srpskog naroda – suština sveosavske misli, krlja Nikola će pored ostalog napisati:

„Srpska crkva bi plakala / Da se Rastko ne pojavi / Srpskoj knjizi i prosvjeti / Kam temeljac on postavi. / I zavješta u amanet / da se Srbi slogom vežu / da tuđinu rad’ nesloge / i trvenja ne podležu.“

Gospodar Crne Gore polazio je od stanovišta da je Crna Gora svoje postojanje i trajanje utemeljila na sredovjekovnoj nemanjićkoj državotvornoj tradiciji. Upravo zato će pri svršetku pjesme posvećene Svetom Savi, nadahnuto zapisati:

„A da nam je ona ljepša / Sloboda je resit’ mora / Sloboda je kolijevka / Nemanjina Crna Gora.“

U „Pravoslavnom katihizisu“ za treći razred osnovnih škola (Cetinje, 1906), koji su priredili Đuro Popović i Pero S. Martinović, poglavlje „Školska slava“ posvećeno je proslavljanju Sv. Save. U tom poglavlju se doslovno kaže: „Svuda, na sve strane, gdje god žive Srbi, svake godine na dan prvog srpskog učitelja i prosvetitelja, Svetoga Save, svečano proslavlja taj dan crkva i škola srpska.“

U čitanci za četvrti razred osnovnih škola, koju je priredio Đuro Popović, život i rad Sv. Save iscrpno je opisan u poglavlju „Sv. Savo“. To poglavlje završava se porukom učenicima: „Zato, Srbine brate, ne propuštaj nikad priliku a da ne spomeneš i proslaviš svalvnog i velikog dobrotvora svog Svetog Savu, koji je svoj život posvetio za sreću, blagostanje i duševni napredak našem narodu. Nek je slava od cijelog srpstva Svetitelju Savi.“