Crna Gora
KRALj NIKOLA: Pećka patrijaršija je ognjište naše Crkve!
Povodom tvrdnji da je Mitropolija crnogorsko-primorska postala dio Srpske pravoslavne crkve tek 1919. godine.
U svom dvoru na Cetinju, 3. novembra 1913. godine, kralj Nikola je izgovorio zdravicu u čast postavljenja novog pećkog arhiepiskopa, Gavrila Dožića, pun radosnog ushićenja što sa Cetinja otprema u Peć na „službu Bogu i narodu – vrijednog sina ove zemlje“.
Moleći Boga da utvrdi svetu pravoslavnu vjeru, na „vjeki vjekov!“, kralj Nikola u zdravici naglašava:
„Ključeve drevnih svetih i divnih hramova srpskih, koje sam primio po milosti Božijoj iz ruku moje pobjedonosne vojske, predajem vama, sa blagoslovom mitropolita Mitrofana, da u njima novom velikoljepnom svjetlošću skoro dogorjeli žižak kandila u prvobitnu svjetlost i snagu podžežete, da vrata mojih hramova u pećkoj eparhiji srpskom svijetu širom otvorite, da se pred dverima istih Bogu za srpsku slogu molite i da duše poginulih za njihovo oslobođenje pobožnošću pominjete.“
U ovoj zdravici, kralj Nikola ističe svoje vjerovanje da će se duše svetih srpskih kraljeva i patrijarha koje počivajuću u Pećkoj patrijaršiji i Visokim Dečanima radovati „kad pod svodovima njihovih hramova stane odjekivati pjesma Božja, pjesma Srbinova i molitva za zdravlje srpskoga naroda i njegovu sreću“; i podsjeća novog arhiepiskopa na dužnost da narod krijepi i učvršuje u vjeri pravoslavnoj i ljubavi prema domovini.
A o značaju ovih hramova kaže: „Peć je ognjište naše svete crkve i moći srpskog duha…“, a Visoki Dečani: „sveti izraz i svjedok srpske pobožnosti i veličine“.
Par mjeseci kasnije, klanjajući se Hristovom rođenju, „uz srpske badnjake, vinom pokvašene i žitom zasute“, slaveći Badnji dan 1914. godine u Nikšiću u vrijeme ratnih okršaja, Kralj Nikola upućuje molitvu Sveivišnjem „da milost i blagoslov izlije na srpske napore i oružje“, podsjećajući da je radostan što je doživio da očima vidi oživotvoren san svoje mladosti – osvećeno Kosovo; i ističe vjerovanje u pobjedu srpstva nad novim agresorom, koja će omogućiti da svi Srbi u svojim „domovima navijek žive mirni, silni, ponositi, srećni i bogati, zagrljeni u svesrpskom velikom kolu duž cijele Nemanjine države“.