Bivši premijer Zdravko Krivokapić danas je „tvitao“ kako ne želi da se sretne sa novim premijerom Dritanom Abazovićem kako bi protokolarno izvršili primopredaju dužnosti, zbog, kako je naveo, činjenice da se to praktikuje samo u uslovima nespornog legitimiteta.
„Obzirom da imamo kršenje ustavnih i poslovničkih procedura, ne želim da simuliranjem redovnosti, pružam legitimitet očiglednom kršenju demokratskih i pravnih postulata.“, napisao je bivši premijer Zdravko Krivokapić na Twitteru, i dodao da je ostavio jasnu poruku prolaznosti u kabinetu: „Proći će!“.
Koliko god govorili oko Abazovićeve manjinske vlade koju je formirao sa Demokratskom partijom socijalista (DPS), Krivokapić je zauvijek neiscrpna inspiracija, obzirom da je isti on „do juče“ na sva zvona hvalio istog tog Dritana Abazovića i podario mu gotovo cijelu svoju ekspertsku vladu, gdje će u narednom periodu upravo ti ministri potencijalno postati i članovi URE. Krivokapić je svakako ta osoba koja je dovela do ovoga čemu svjedočimo danas, a to je formiranje vlade uz manjinsku podršku DPS-a. Njegovo nepristajanje na koncept političke vlade, kad je gotovo sve bilo dogovoreno 2 mjeseca nakon izbora, i u poslednjem momentu biranje opcije ekspertskog modela je građane Crne Gore prosto ostavio u nekom vakuumskom prostoru, gdje su isti izgubili gotovo godinu ipo dana.
Ipak, nakon tih godinu ipo dana, ipak je izglasan novi „revolucionarni“ model koji je ponovo predložila GP URA gdje su izabrali manjinski model, a glavna okosnica partija koje čine novu 43. Vladu su upravo URA, SNP i SDP.
Hipotetički govoreći – šta bi bilo da se premijer odmah nakon izbora nije posvađao sa sopstvenom listom?
Upravo ovi potezi su bili kobni po Krivokapićevu Vladu. Ulazak u sukob sa ljudima koji su njega istog podržali i stavili na čelo liste, izvlačivši ga iz apsolutne anonimnosti, predstavlja gest koji je obesmislio političku zbilju u Crnoj Gori. Da isti, sada već bivši premijer Krivokapić, nije od prvog dana zaratio sa sopstvenom listom i ljudima koji su ga podržali, danas se ne bi Milo Đukanović na mala vrata vraćao na vlast u Crnoj Gori. Svakako, mogao se i pohvaliti nekim svojim rezultatima, da je istih bilo. Gotovo ništa nije urađeno za godinu ipo dana što bi išlo u korist naroda koji ga je glasao, osim toga da je iste te građane „častio“ smjenom najstručnijeg ministra u njegovoj vladi. Ako mu je misija bila da građane Crne Gore pacifikuje nakon tenzija koji je uzrokovao Zakon o slobodi vjeroispovjesti – uspio je.
