Vijesti
Kako se Živojin Mišić suprotstavio kralju Aleksandru?
Razgovor Živojina Mišića sa prestolonasljednikom, uoči stvaranja Kraljevine SHS, i danas odjekuje moćnim rječima slavnog srpskog vojvode i njegovim iskusnim savjetima.
Živojine Mišiću, kada ćete se odljutiti? Dokle ćete biti ljuti na mene, vašeg kralja?
Vaše visočanstvo, neumjesno je da sebe proglašavate kraljem pored živog kralja, valjda se i princ Đorđe za nešto pita? –
Živojine sjedite! Nemojte, molim vas, opet da počinjete, sjedite i slušajte! Ima razlike između Vašeg, dobro i mog, gledišta na „ujedinjenje“ srpskih zemalja, od onog koje zagovaraju i podržavaju Pariz, London, Rim… Oni hoće da u zajedničku državu sa Srbijom gurnu i Hrvatsku i Sloveniju. Dakle, Evropa želi da stvori Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca po svaku cjenu, jer joj se čini da će zajednička država Slovena biti najbolje rješenje za mir na Balkanu. –
Visočanstvo, zašto da nam Evropa kroji državu?! Kad neko nešto od nas pravi, sutra će uzeti za pravo da to i rasturi. Kad ti neko nešto da, kad-tad će tražiti da mu to platiš. I to sa kamatom, na interes! U državnim poslovima niko ništa ne dariva, a da pritom ne misli na uzdarje. Danas dar, sutra dar-mar! Ako danas dozvolimo da nam Evropa skroji državu kako ona hoće, dok smo živi, uzimaće nam mjeru po svojoj želji, po svojoj potrebi i zadovoljstvu!
Oni će biti planeri, a mi graditelji i rušitelji. Prekrajaće nam zemlju uzduž i poprjeko, izbrisaće granicu za koju smo se žrtvovali! Nikad neće biti tamo gdje joj je mjesto i gde je Bogu milo i narodu drago! Srpska granica u toj vještačkoj tvorevini biće u rukama sotone! I sotona će, dok je svjeta i vjeka, ispitivati našu izdržljivost i mjeriti našu snagu! Na njoj će cjeniti koliko možemo, smijemo i umijemo! To neće biti srpska granica, nego srpska jadnica! To nije naša država, država ujedinjenja srpskih zemalja, za koju se borimo, trpimo, patimo i stradamo! (str.116)
A kada je na „pritisak“ velikih sila da se Srbija ujedini sa vjekovnim neprijateljima srpskog naroda, prestolonasljednik Aleksandar, pred generalima, govorio o velikoj „pomoći“ i „priznanjima“ koja su data Srbiji kroz obećanja od saveznika, Mišić je uzdahnuo:
Dao Bog, Vaše visočanstvo, da ja dočekam da sa srpskim narodom tumaram balkanskom pomrčinom tražeći obećano, a ne spominjući izgubljeno. –
Iz knjige Miće Živojinovića, „Život pretočen u pamćenje“ (2004.)