Društvo
Istorija će pamtiti bajkopisca Krivokapića kao lažnog premijera koji je obesmislio litije i istorijsku pobjedu od 30. avgusta
Bivši premijer Zdravko Krivokapić održao je juče promociju knjige Blago(š) u hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici.

Posle duže vremena, crnogorska javnost je imala priliku da posle višemjesečne pauza čuje etičke opservacije ovog vrlog i prepodobnog prosvetitelja i političara u pokušaju.
-Knjiga mora da se čita bar dva puta. Moja obaveza je da njegujem opšte dobro i zato mi je riječ najvažniji element iskaza – ali riječ istine. Univerzalne poruke su nešto što često zanemarujemo. Zašto – zato što živimo u vremenu koje je iskazano modernizacijom. Moral je pogođen nemoralom, istina je zamagljena lažima. Imate na kraju i ono što sam ja doživio – da nesposobni vladaju sposobnima, da su političari zanemarili struku. Niko ne može da zanemari iskonske vrijednosti. Svaka knjiga, pa i ova, treba da bude poučna. Pokušajte da vidite da li ćete nešto pronaći u ovoj knjizi. Danas se zanemaruje notorna istina koja je potamnjena djelovanjem sila nečastivih – da je Bog tovrac i da je stvorio svakog čovjeka po slici svojoj. Bog je danas zamijenjen s politikom, moći i bogatstvom. Ova knjiga tvrdi da nema života i bivstvovanja bez tvorca- naveo je Krivokapić.
Tema ovog otužnog skupa koji je nažalost organizovan u kripti podgoričkog hrama trebalo je da bude knjiga Blago(š), međutim, isti se pretvorio u rehabilitacioni proces tokom kojeg je Zdravko Krivokapić od izdajnika narodne volje, prevaranta, bespogovornog sluge zapadnih centara moći, kohabitacionog partnera Mila Đukanovića, predstavljen za vođu litijskog pokreta, istorijsku ličnost i prvog slobodnog premijera Crne Gore.
Dok je Krivokapić držao slovo o etici, moralu, istini i laži na video bimu iza njega nizale su se slike sa istorijskih litija kojima se Krivokapić pridružio nakon skoro pola godine, u predvečerje parlamentarnih izbora 30. avgusta 2020. godine.
Samo još kada bi nam neko objasnio kakve veze litije imaju sa knjigom koju je Krivokapić napisao tokom 2018. godine, i u kojoj je opisao bajkovitu crnogorsku realnost iz 19. vijeka.
Promocija knjige se pretvorila u politički pamflet čovjeka koji je za godinu i po dana obesmislio borbu obespravljenog srpskog naroda protiv diktaroskog i kriminalnog režima Mila Đukanovića. U tom poduhvatu, Krivokapić je neprekidno zloupotrebljavao Mitropoliju crnogorsko-primorsku Srpske pravoslavne crkve.
Uzaludni su hvalospjevi i ode kojima su pojedini učesnici sinošnje parodije obasipali prepodobnog bivšeg premijera, iznevjereni narod će ga se sjećati kao personu koja je:
-prevarila Patrijarha Porfirija i odbila da potpiše Temeljni ugovor sa SPC-om,;
-nekoliko puta priznala nezavisnost tzv. Kosova;
– odbila da poništi odluku o protjerivanju ambasadora Srbije Vladimira Božovića;
– sa ushićenjem aminovala svaki briselski paket sankcija koji je bio usmjeren prema Rusiji;
– nastavila da sprovodi DPS-ovu istorijsku misiju razdvajanja Srbije i Crne Gore,
– zajedno sa DPS-om smijenila ministra pravde Vladimira Leposavića zbog stava u vezi Srebrenice;
-odbila zvanično da čestita praznik Republici Srpskoj;
– u svom najbližem okruženju pozapošljavala kadrove iz Vlade Duška Markovića;
-otpustila sve svoje savjetnike koji su prepoznati u javnosti kao višedecenijski borci protiv DPS-a;
-za vrijeme svoje vladavine Crnu Goru etablirala kao neprijateljsku državu Ruske Federacije;
-na svakom koraku potvrđivala pokornost NATO paktu…
Zbog svih gore navedenih uspjeha, Zdravko Krivokapić je opravdao epitet istorijske ličnosti čija je vladavina isprepletana donošenjem odlukama koje su odisale visokomoralnošću, pravdoljubivošću, istinitošću o čemu smo svjedočili.
Donošenje Zakona o slobodi vjeroispovjesti čijeg je kreatora Krivokapić kasnije smijenio, povećanje plata i penzija i uvođenje dječijeg dodatka koje je gurnulo Crnu Goru na ivicu finansijske provalije, nije dovoljno za političku aboliciju Zdravka Krivokapića.
Za dobrobit Crne Gore, nadamo se da ćemo u skorije vrijeme saznati čija je bila ideja da se „spavač“ Zdravko Krivokapić probudi iz hibernacije i zloupotrijebi u političkom procesu koji je rezultirao razvlašćivanjem DPS-a 30. avgusta i prevarom obespravljenog srpskog naroda.