Crna Gora
Hrvatska finansirala rušenje Njegoševe kapele!
U trećem nastavku serijala „Bitka za Lovćen“, hrvatski novinar i publicista Darko Hudelist, između ostalog, piše o tome kako su Vlada Hrvatske, Matica hrvatska i druge hrvatske organizacije finansirale rušenje Njegoševe kapele na Lovćenu i izgradnju Mauzoleja
U avgustu 1969. održana je Prva, a u aprilu 1970. godine Druga sjednica Odbora za podizanje mauzoleja na Lovćenu (objema je predsjedavao Veljko Milatović). Krajnji zaključak oba zasijedanja? Ide se definitivno na uklanjanje Njegoševe kapelice, odnosno na njeno izmještanje na neku drugu, alternativnu lokaciju (spominjala su se Ivanova korita).
U proljeće 1970. cijela je ova „sapunica“ došla i do suda. Mitropolija je Ustavnom sudu Jugoslavije predala tužbu protiv Republike Crne Gore, tražeći da donese privremenu mjeru odluku o zabrani rušenja kapele. Paradoks ove situacije je u tome što je na čelu Ustavnog suda Jugoslavije u to vrijeme bio nekadašnji predsjednik crnogorske vlade Blažo Jovanović, isti onaj čovjek koji je od Ivana Meštrovića naručio – onda, početkom 1950-ih – mauzolej na Lovćenu. Ustavni sud se 8. jula 1970. godine proglasio nenadležnim za to pitanje.
U maju 1970. sklapa se specifično političko-kulturno savezništvo Crne Gore i Hrvatske protiv Srbije.
Početkom maja te godine, predsjednik hrvatske vlade Dragutin Haramija, jedan od najistaknutijih protagonista „Hrvatskog proljeća“, primio je, u svom uredu, predstavnike Odbora za izgradnju Njegoševog mauzoleja na Lovćenu – Veljka Milatovića, Vanju Radauša, Grgu Gamulina i Dušana Vukotića – koji su, u ime Odbora, zamolili novčanu pomoć Izvršnog vijeća Sabora SRH.
A drugi čin (i logičan nastavak) takve saradnje i savezništva na relaciji Crna Gora – Hrvatska, dogodio se 14. maja 1971, kada je delegacija Grada Cetinja posjetila centralu Matice hrvatske u Zagrebu, i ovaj put, bar jednim dijelom, sa svrhom prikupljanja sredstava za finansiranje projekta na Lovćenu.
Cetinjane su ljubazno ugostili vodeći zvaničnici Matice hrvatske: Ljudevit Jonke, Miroslav brandt, Zvonimir Komarica i Tvrtko Šercar (inače protagonisti priče oko Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika iz 1967).
Poseban kontakt sa Cetinjanima uspostavio je Upravni odbor Matice hrvatske Drniš (dakle, podružnice MH iz zavičaja Ivana Meštrovića), koji je osnovao Odbor za prikupljanje pomoći za podizanje Njegoševog mauzoleja na Lovćenu. Drnišani su to ovako obrazložili: „Naša dužnost je da finansijski pomognemo izgradnju ovog spomenika, koji simbolizira stogodišnju borbu crnogorskog naroda za slobodu, kao i saradnju između dvaju naših naroda…“