EKSKLUZIVNI BOŽIĆNI INTERVJU: Magdalena Čelanović

Ukratko, kako biste sebe predstavili našim čitaocima? Ko je Magdalena Čelanović?

Hm, više bih voljela da čujem čitaoce kako doživljavaju Magdalenu Čelanović jer nisam sto procentno sigurna u objektivnost kada je sagledavanje mog bića u pitanju. Hajmo reći ono što je sigurno.. Magdalena Čelanović je svašta nešto, a prvenstveno je jedna duša, koja živi da bi pružala ljubav svima i svemu. Jedan privremeni putnik koji u rukavu sa sobom nosi istinu i ispravlja krive Drine.

Kako ste odlučili započeti svoju karijeru kao voditeljka?

Vjeruje se da nam je sve u životu zapisano po rodjenju, pa tako i zanimanje. Da li nam to dodjeljuje Bog, entitet, roditelji, sudbina ili nešto sasvim treće, saznaćemo. Samo znam da sam od svog prvog dana znala da ću se baviti javnim poslom koji uključuje veliki protok ljudi. Ljeta 2023. godine sam se odazvala na poziv za razgovor od strane ADRIA televizije, i na obostranu radost, dan danas zauzimam mjesto autora i voditelja u toj medijskoj kući. Kamera, mediji i pisanje su moja velika ljubav!

Kako vidite ulogu medija u oblikovanju javnog mnjenja i informisanju građana?

Svjedoci smo da živimo u dobu digitalizacije apsolutno svega, te i da su štampani mediji izgubili svoje primarno mjesto na ne samo crnogorskom, već i globalnom tržištu, zbog multiprodukcije digitalnih medija, portala i slično. Mediji posjeduju najveću moć spinovanja mišljenja publikuma, te bez medija nema ni protoka (dez)informacija. Mi, u Crnoj Gori, smo do prije 4-5 godina imali skoro pa kriminalnu hobotnicu od medija koja je spinovala samo jedan jednopartijski pravac, a slobodni i nezavisni medij je bio misaona imenica za nas. Prosto, mi “ sa druge strane “, iz kontra pravca, nismo imali pravo na potpuno slobodno oglašavanje bez trpljenja posljedica. Vjerujte da u državi u kojoj nije bilo slobodnih medija, nije bilo prilike ni za političke, a ni za lične slobode. Sada, kada nam se konačno pružila šansa, moramo se kolektivno medijski opismeniti i za Crnu Goru nema zime!

Pored voditeljskog posla, aktivni ste i na društvenim mrežama. Kako održavate balans između privatnog života i javnog posla?

Što se tiče balansa izmedju privatnog života i javnog posla, moram biti brutalno iskrena i reći da je jako bitno – biti dobar glumac. Ljudi na Instagramu vide samo dijelić mog života kojeg odlučim da plasiram u etar, a sve ostalo je samo moje. Ne zavaravajte se. Društvene mreže su lažni sjaj, tamo smo svi nasmijani i ispunjeni. Ne dozvolite da vas to poljulja. Naravno da mi se znalo desiti da sam u potpunom energetskom padu, a da trebam smimati emisiju koja ide uživo. Zato, gluma za Oskara i život ide dalje. Sve se može, kad se hoće. Samo budite mudri i pametno dozirajte sebe drugima.

Koji su najveći izazovi koje ste doživjeli u svojoj karijeri i kako ste ih prevazišli?

Najveće izazove vjerujem da tek trebam prevazići jer imam samo 24 godine. Istina je da sam za svoje 24 godine postigla fin iskustveni staž, ali zaista vjerujem da sam na samom početku. Strah kod mene nije opcija, već čisto radovanje jer i uz uspone i padove je nužan rast. Dosadašnji najveći izazov i karijerni i lični, je taj što nisam dozvolila da zlo oko mene, probudi zlo u meni.

Kako pronalazite nove teme i goste za svoju emisiju i kako se pripremate za svako gostovanje?

Teme su svuda oko nas! Istina je da je Crna Gora malo tržište i da je zaista iscrpno uporno tražiti nove goste svake sedmice i izbjeći to monotono upadanje u kalup i ponavljanje sagovornika. Pristojna doza kreativnosti, veliki entuzijazam i zdrava vizija su sveto trojstvo u pronalaženju dobrih sagovornika na mnoge teme o kojima se manje govori, jer je naravno lakše biti dio stada koji slijepo prati praznu masu. Što bi Bora Djordjević rekao “ Traže da pevam tudje karaoke, tudju muziku i tudje reči “.

Mladi ljudi često gledaju ka uspješnim pojedincima kao inspiraciji. Koji savjet biste dali mladima koji žele karijeru u medijima?

Rekla bih da se ne plaše držati svoje srce na dlanu i da ne dozvole da uprljaju svoju dušu zarad sitne koristi, jer sve što je zasnovano na koristi i sitnom zlu je prolaznog i kratkog daha. Autentičnost, osjećaj za pravdu, humano srce i hrabrost uvijek nadju svoje mjesto pod ovim suncem, pod kojim, za ama baš svakoga od nas, ipak ima mjesta.

Kako vidite budućnost medija i voditeljske profesije, s obzirom na brze promjene u digitalnom okruženju?

Što se tiče budućnosti, ne bih nešto specijalno prejudicirala jer sve zavisi od nas samih. Volim reći da svaka zemlja ima vlast koju upravo i zaslužuje jer istu krijući glasa zbog lažnih obećanja, pa tako ima i medije kakve zaslužuje shodno strukturi njegove publike od koje opstaje na tržištu. Biće nam bolje kada mi budemo bolji. Optimistično vjerujem da nas čeka, ne samo deklarativno na papiru već i u praksi, demokratska Crna Gora, kako u medijima tako i u svim sferama života.

Da li imate neki poseban trenutak ili intervju koji Vam je ostao u sjećanju kao najznačajniji u dosadašnjoj karijeri?

Bilo je zaista mnogo intervjua koji su na mene ostavili veliki pečat. Volim energiju koja se stvara u studiju tokom intervjua i još više volim da manipulišem sa tom energijom i izvlačim najbolje iz sagovornika. Najponosnija sam na intervju sa ocem Gojkom Perovićem, koji mi je ujedno i bio jedan od prvih intervjua u životu. Ukazano mi je veliko povjerenje. Rečeno mi je da tek trebam da stvaram svoje ime, pa da ću tek onda moći očekivati njega kao sagovornika. Kad ono medjutim.
Takodje, zauvijek ću pamtiti intervju sa dr Jelenom Borovinić Bojović, koja je na moj spomen blaženopočivšeg Mitrpolita Amfilohija Radovića, pustila suzu i potpuno iskreno, bez barijera, pričala o njegovim poslednjim danima i o tome kako se, u tako teškom stanju, čitavu noć molio za oboljele, bez prestanka. Povjerenje mi je ukazala i dr prof Vesna Bratić i otvoreno pričala o svom učešću u Vladi Zdravka Krivokapića. Bilo je zaista divnih sagovornika, koji su kada se kamere ugase, samo obični ljudi kao i svi mi.

Koju poruku biste poslali našem narodu u Crnoj Gori za najveći i najradosniji hrišćanski praznik – Božić?

Šta bih poručila narodu u Crnoj Gori za najradosniji praznik, Božić? Poručila bih da manje budu deklarativni vjernici, a da više budu vjernici na djelima svojim. Da nam ovakvi praznici budu podsjetnik da ljubimo bližnjeg svog, jer niko na ovome svijetu ne može i ne treba biti potpuno sam. Neka nam vjera, ljubav i bogata tradicija, koju zaista kao nacija imamo, budu kohezioni faktor. Takodje, želim u nama da vidim iskru većeg razumjevanja i empatije prema svima. Život je sam po sebi trnovit i težak. Hajmo ga olakšati i konačno se bataliti crne hronike, jurnjave za materijalnim i svakodnevnim ustaljenim frustracijama. Ništa od toga nećemo ponijeti sa sobom sudnjeg dana. Tog dana smo svi jednaki. Hristos se rodi! Vaistinu se rodi!