Duhovna djeca mitropolita Amfilohija rade sve protiv njegove borbe za očuvanje jedinstva SPC!

Ipak, ono što je crnogorskoj javnosti zapalo za oko jesu upravo čestitke premijera u tehničkom mandatu Zdravka Krivokapića i lidera Demokrata Alekse Bečića. Njih dvojica su, naime, izbjegli da čestitaju patrijarhu Srpske pravoslavne crkve Porfiriju, već su čestitali samo mitropolitu Joanikiju i vladikama. Premijer je čak i uputio čestitku svim vladikama, dok je lider Demokrata „zaboravio“ dvojicu vladika čije eparhije se nalaze u Crnoj Gori – Atanasija i Dimitrija.

Sve u svemu, vjernici su ovu poruku protumačili i kao skrivenu poruku ove dvojice lidera „građanističke struje“ a to je da su njih dvojica promoteri djelimične autonomije ili na kraju „autokefalije“ kroz model tzv. Pravoslavne crkve u Crnoj Gori čiji je protagonista 2020. godine bio bivši premijer Duško Marković.

Krivokapić svojim potezima evidentno priželjkuje djelimičnu autonomiju ili autokefaliju Crkve u Crnoj Gori

Pored zvanične čestitke koju je Krivokapić uputio za Vaskrs, često se u njegovim javnim nastupima može primijetiti da izbjegava pominjanje termina Srpska pravoslavna crkva, već da se isključivo vodi terminima „Mitropolija, Pravoslavna crkva u Crnoj Gori“… i njima slični. Rijetko kad je premijer u tehničkom mandatu pomenuo naziv Srpska pravoslavna crkva, osim u slučaju potpisivanja Temeljnog ugovora.

Ipak, očigledno je da i premijer, koji kako je kazao više voli kamen Cuca nego cijelu Šumadiju, ima autonomaške aspiracije, obzirom da je njegov politički stav bio da se Temeljni ugovor potpiše na Cetinju umjesto u Beogradu. Naravno, najmanje je bitno mjesto gdje će se potpisati Temeljni ugovor (koji, naravno, nije potpisao) ali donekle šalje jasnu političku poruku. Poređenja radi, kad je Vlada Crne Gore potpisivala Temeljni ugovor sa Rimokatoličkom crkvom, delegacije Vlade je posjetila državu Vatikan i isti je tamo potpisan. Sjedište Srpske pravoslavne crkve, je u ovom trenutku u Beogradu i iako bi najidealnije rješenje bilo da se Temeljni ugovor potpiše na Kosovu i Metohiji u Pećkoj Patrijaršiji, okolnosti za tako nešto su vrlo dobro poznate.

Sjetimo se i prilike kad je predsjednik Vlade Crne Gore bio u posjeti Svetoj Gori. On je tom prilikom posjetio manastir Vatoped, začuđujuće, ne i Hilandar, jedini manastir Srpske pravoslavne crkve koji je podigao otac prvog srpskog arhiepiskopa svetog Save, sv. Simeon Mirotočivi. Može biti nenamjerna greška, ali imajući u vidu konstantno izbjegavanje potpisivanja Temeljnog ugovora sa Srpskom pravoslavnom crkvom, potenciranja da isti bude potpisan na Cetinju a ne u Beogradu, izbjegavanje posjete srpskom manastiru na Svetoj Gori (što je javnost i osudila), pojavljuje se jedan crv sumnje među vjernim narodom.

Skandal sa grčkim portalom Ekklisia – Bečić tražio autokefaliju prilikom posjete patrijarhu Vartolomeju?

Grčki portal ekklisiaonline.gr objavio je članak gdje se govori da će se patrijarh srpski g. Porfirije sastati sa patrijarhom Vartolomejem, a kako navode, interesantno je što je taj događaj najavio prilikom susreta sa predsjednikom crnogorske Skupštine Aleksom Bečićem, koji je došao u vaseljensku patrijaršiju da „traži autokefaliju za crnogorske raskolnike“.

Informacija o posjeti patrijarha Porfirija je ubrzo demantovana, navodeći da patrijarh nije planirao posjetu Fanarima.

Međutim, ono što nije demantovano, a navedeno je u tom konkretnom članku jeste da je predsjednik Skupštine Aleksa Bečić zatražio od vaseljenskog patrijarha Vartolomeja da pomogne pri odvajanju crkve u Crnoj Gori od Srpske pravoslavne crkve.

Ova informacija nije još uvijek demantovana, niti iz kabineta predsjednika Skupštine niti iz Patrijaršije/Mitropolije. Imajmo u vidu činjenicu da se Aleksa Bečić zaista sastao sa patrijarhom Vartolomejem, čime se pohvalio putem svojih zvaničnih naloga na društvenim mrežama, gdje je diplomatski prenijeta poruka patrijarha Vartolomeja čestitki i zahvalnosti za lojalnost Mitrpoliji crnogorsko-primorskoj (primjetno je da je pomenuta isključivo Mitropolija, a ne ostale eparhije Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori).

Prateći svjetsku scenu i odnose u pravoslavlju na geopolitički način, primjećuje se da je patrijarh Vartolomej od strane ruskih zvaničnika, pa i ruskog patrijarha Kirila, optuživan da je „čovjek Zapada“ i da je on glavni faktor koji doprinosi pravoslavnom raskolu na svjetskom nivou, a što je izazvano priznavanjem autokefalnosti Ukrajinske pravoslavne crkve. Mnogi vjerski analitičari i teolozi predviđaju da ukoliko ova kriza eskalira, može dovesti do raskola u pravoslavlju na „slovenske crkve“ i „jelinske crkve“ što će biti raskol na nivou 1054. godine, odnosno podjele Hrišćanstva na Katoličanstvo i Pravoslavlje.

Interesantno je i da je čin priznavanja autokefalije ukrajinskim raskolnicima bio samo jedan od povoda za današnje scene koje danas gledamo u Ukrajini. Da je isti ili sličan scenario planiran u Crnoj Gori potvrdio je i mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije kazavši da je Crna Gora projektovana da bude „mala Ukrajina“.

Podsjećanja radi, Srpska pravoslavna crkva zvanično ne priznaje „ukrajinske raskolnike“, već podržava jedinstvo Ruske pravoslavne crkve i u Ukrajini, na čelu sa patrijarhom Kirilom i mitropolitom Onufrijem.

Uključen i Spajić?

Ministar finansija i socijalnog staranja u tehničkom mandatu Milojko Spajić je prilikom jedne posjete Americi pokušao  da sakrije posjetu episkopu carigradske patrijaršije u Americi, Elpidiforu.

Vladika Elpidifor je bio, kako javljaju naši sagovornici, jedan od predvodnika „šatl diplomatije“ između zvaničnog Kijeva i Carigrada, pod patronatom američkog sekretara za vjerske slobode, a koji se ticao pomirenja dvije raskolničke struje unutar Ukrajinske pravoslavne crkve koju je priznao samo vaseljenski patrijarh Vartolomej. Obije struje zagovaraju autokefaliju od Moskovske patrijaršije.

Danas, vidimo šta se dešava u Ukrajini, a jedan od protagonista je svakako i vladika Elpidifor, sa kojim je Spajić i napravio fotografiju.

Arhiepiskop Elpidifor je inače u jeku ukrajinske krize stao na čelo najjače i najveće zajednice vjernika Carigradske patrijaršije – američkih Grka, nakon smijenjenog arhiepiskopa Dimitrija. Kada je u pitanju tzv. vjerska diplomatija, važno je istaći prijateljske odnose koje arhiepiskop Elpidifor gaji s Džefrijem Pajetom, čovjekom koji je kao ambasador SAD-a u Ukrajini snažno uticao na konačni raskol crkve, dok istu diplomatsku misiju u ime SAD-a sada vodi u Grčkoj.

Portal Etos piše da se Elpidifor inače smatra prvim kandidatom za Vartolomejevog zamjenika. Poznat je po svojim ultraliberalnim stavovima, pa čak i po pitanju LGBT populacije, koji izlaze iz okvira do sada iznošenih stavova Pravoslavne crkve.

CPC – samo ne kroz Zakon o slobodi vjeroispovjesti

Najveća je boljka što proces dobijanja autokefalije ili djelimične autonomije sprovode duhovna djeca blaženopočivšeg mitropolita Amfilohija, na koga se isti oni toliko puta pozivaju kako „brane njegov amanet, njegovu volju“, dok je Mitropolit bio izričiti pobornik očuvanja jedinstva i sabornosti Srpske pravoslavne crkve, iako je imao dosta liberalne stavove.

Ovo naravno ne isključuje jedno drugo. Da je moglo – mitropolit bi prihvatio ponudu „Pravoslavne crkve u Crnoj Gori“ koju je bivši premijer Duško Marković promovisao u svojim užim krugovima, ali upravo mitropolit Amfilohije to odbio, i time očuvao jedinstvo Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori.

Problematika i primjer Crnogorske pravoslavne crkve svakako ima svoju istorijsku potporu – ali ne u autokefalnosti već u djelimičnoj autonomnosti, i to ne zbog crkvenog separatizma, već zbog istorijskih tokova i otomanske okupacije srpskih zemalja.

Po Ustavu kralja Nikole iz 1913. godine se zaista navodi da je Crnogorska pravoslavna crkva bila autokefalna, ali i da je 1920. ujedinjenjem svih srpskih zemalja prisajedinjena svojoj matici, odnosno Pećkoj patrijaršiji. Naravno, ne ulazeći u pitanje tadašnjeg Ustava, on svakako nije mogao definisati odnos vjerske zajednice, obzirom na današnju sekularnost države Crne Gore.

Brojni su spinovi današnjih političara, analitičara i kvaziistoričara gdje se pokušava prikazati kako je 1918. na nasilan način ukinuta crnogorska crkva i država, ali moramo biti svjesni da to ipak nije bilo tako. Tadašnja podjela u Crnoj Gori na bjelaše i zelenaše uzrokovana u različitostima ideje o modalitetu ujedinjenja, hoće li biti konfederacijski ili prosto ujedinjenje, nije sporno –  desili su se sukobi. Ipak, to nije sporilo čin ujedinjenja, već način ujedinjenja. I niko nije sporio Srpsku pravoslavnu crkvu. Za razliku od današnjih političara koji ne smiju da čestitaju patrijarhu, priželjkujući autonomiju ili autokefaliju.