Krajem 80-tih godina prošlog vijeka ispred Luke Bar je nebrojeno mnogo puta bilo po dvadesetak brodova, a ne mali broj Barana pamti da je na sidru ispred luke nekada bilo i 42 broda. Ono što danas možemo vidjeti kao rijetku pojavu jesu 1 do 2 broda.
Danas je BDP u zemljama u regionu veći nego krajem 80-tih godina, a to znači da danas ima i više robe. Sve druge luke u regionu poput: Trsta, Rijeke, Kopara, Drača, Pireja, Soluna, itd. šire svoje luke i koriste 100% kapaciteta, Crna Gora se bori da iskoristi tek 30-35% kapaciteta Luke Bar, a možemo donijeti zaključak da je problem isključivo u Crnoj Gori kao državi, odnosno u ljudima koji rukovode državom.
Činjenica koja nije ni malo prijatna jeste da je Crna Gora jedina država u Evropi koja nije dio Pan-Evropskih koridora. Problemi sa kojima se Luka Bar suočava su: nerad, partijsko zapošljavanje nestručnih ljudi, zloupotreba državnih resursa, najgori mogući odnosi u istoriji sa glavnim zaleđem logističkog sistema Crne Gore, a to je tržište Srbije. Svi ovi problemi doveli su nas u situciju u kojoj smo danas, a između ostalog to je i gubitak putničkog linijskog servisa, feribota na liniji Bar-Bari.
Većina ovih problema bi bila riješena preusmjeravanjem i privlačenjem glavne robne i putničke tokove. Kako bi prevazišli krizu Luke Bar potrebna nam je politička volja i podrška bratske Srbije. Važno je da politika Zapadne Srbije bude orjentisana na Luku Bar. Neophodno bi bilo napraviti zajednički projekat i izgraditi moderan terminal koji bi vezao ekonomiju Srbije za barsku luku.
Apelujemo na nadležne da više pažnje posvete rješavanju krucijalnih problema Luke Bar i konačno shvate da nemamo bliže zemlje od Srbije, dobri odnosi i rad na zajedničkom ekonomskom poboljšanju našoj zemlji i njenim građanima može donijeti samo bolji život.
Boris Đurašić, politički direktor Slobodne Crne Gore
