Politika

Dešavanja na Kosmetu: Scene koje su viđene bile su najblaža verzija onoga čemu se Kurti nadao, odnosno šta je očekivao

Reklo bi se da je Aljbin Kurti konačno uspeo. Rešen da po svaku cenu sprovede svoje namere doveo je do rasplamsavanja tenzija na Kosovu i time dobio svoj šou, svojih nekoliko sati slave. I to ne samo regionalne, već i svetske.

Vodeći zapadni mediji od „Vašington posta“, agencija Asošiejted pres i Rojters, preko „Njujork tajmsa“, do briselskog portala „Politiko“… pod budnim okom prenosili su dešavanja na Kosovu. I to kako…

„Njujork tajms“ je naveo da je spor Kosova i Srbije oko registarskih tablica doveo do protesta i pucnjave i izazvao strah da bi nasilje moglo da eskalira dok su zapadne zemlje fokusirane na rat u Ukrajini.

„Među demonstrantima koji su postavljali barikade, nepoznati naoružani ljudi pucali su na kosovske policajce duž nemirne severne granice sa Srbijom uoči novog zakona koji etničkim Srbima koji žive na Kosovu nalaže da u naredna dva meseca zamene srpske registarske tablice kosovskim.“

I „Vašington post“, AP, „Njujork tajms“, ali i briselski portal „Politiko“ ukazali su na saopštenje misije predvođene NATO-om na Kosovu (Kfor) da „pažljivo prati napetu situaciju na Kosovu“ i da je „spremna da interveniše ako stabilnost bude ugrožena“.

Takođe i „Vašington post“ i „Njujork tajms“ preneli su izjavu portparolke Ministarstva spoljnih poslova Rusije Marije Zaharove, navodeći da je optužila Kosovo da koristi nova pravila u vezi sa tablicama i ličnim dokumentima „kao korak ka proterivanju srpskog stanovništva“.

Dešavanja na Kosovu privukla su iznenađujuću pažnju i hrvatskih medija, pa je tako na primer hrvatski Index.hr iz minuta u minut prenosio aktuelnosti sa terena.
Jedan je šerif u gradu

Kada se podvuče crta, scene koje su viđene na Kosovu bile su najblaža verzija onoga čemu se Kurti nadao, odnosno šta je očekivao. Verovatno se nije nadao da će sve ostati na nivou sirena za uzbunu i blokade puteva… Do većih sukoba, na sreću, nije došlo, a da li je moglo nikada nećemo saznati. Jer, tata je na vreme tražio odlaganje primene mera reciprociteta.

Naime, ambasador SAD na Kosovu Džefri Hovenijer je na hitnom sastanku sa zvaničnicima Kosova rekao da je od kosovskih lidera tražio da odlože primenu odluka koje se odnose na lične karte i registarske tablice za 30 dana.

Prema njegovim rečima, bilo je dezinformacija i nesporazuma u vezi sa odlukama koje je donela vlada Kosova.

„SAD nisu bile zabrinute zbog ove odluke. Imao sam sastanak sa predsednicom Osmani, premijerom Kurtijem, zamenikom premijera Bisljimijem i ministrom inostranih poslova Gervalom, da postavim jasan zahtev vlade SAD da odloži sprovođenje odluke za 30 dana. Nadamo se da ćemo raditi sa našim partnerima u EU na smanjenju tenzija. Ne tražimo ukidanje odluke, da bude jasno, već odlaganje“, rekao je Hovenijer.

Ukoliko analiziramo izjavu američkog ambasadora, ne može da nam promakne da ona po ko zna koji put potvrđuje stepen nezavisnosti kosovskih političara prilikom donošenja važnih odluka. Odnosno u čijim su rukama konci.

To više nije čak ni javna tajna. Jer sve je manje onih naivnih koji veruju da Kurti, kada odluči da sprovede neku od svojih ideja, nije prethodno potapšan po ramenu. Setimo se samo da je pre ideje o reciprocitetu Kurti sa Osmanijevom bio u službenoj poseti SAD.
Čitanje između redova

Međutim, baš zbog svih tih simptomatičnosti i čudi odluka američkog ambasadora da odloži primenu mera reciprociteta. Ako su je prethodno odobrili, zbog čega je odlažu?

Odgovor bi mogao da se krije u karakteru Aljbina Kurtija. Odnosno u ishitrenosti, političkoj nezrelosti i tvrdoglavosti. Čini se da je ponovo reagovao brzopleto. Da nije pogodio tajming.

Kurtijeva želja da po svaku cenu povuče potez o kome će se pričati došla je baš u trenutku kada Amerika ima mnogo preča posla od rešavanja problema na Kosovu. Jer rat u Ukrajini ne jenjava, a tenzije oko Tajvana rastu iz dana u dan.

Ukoliko ipak pristanemo na naivnost i progutamo priču da je Kurti odluku o primeni reciprociteta doneo na svoju ruku, konsultujući se isključivo sa svojim političkim partnerima sa Kosova, onda bi poruka američkog ambasadora mogla da ima drugo značenje.

Mogli bismo da je tumačimo kao znak da se kosovska vlada prethodno nije posavetovala sa međunarodnim predstavnicima, već ih je samo obavestila o svom daljem delovanju.

Čak i da je tako, to nas ponovo vraća na Kurtijev politički karakter – ishitrenost, tvrdoglavost, politička nezrelost… Samo što bismo ovaj put dodali i neposlušnost. Ista ona zbog koje su ga Amerikanci, prema tumačenju mnogih političkih analitičara, već jednom smenili sa funkcije premijera.

Na kraju krajeva, kako god čitali poruku ambasadora Hovenijera, ona je nedvosmisleno packa vladajućem režimu u Prištini, pre svega Aljbinu Kurtiju.

Jer na kraju dana njegov plan nije sproveden, već se povinovao direktnoj naredbi, bez obzira što je njemu možda lakše da je čita kao molbu.

Da li će epilog situacije na Severu Kosova na kraju uticati samo na Kurtijev rejting ili će prvi čovek prištinske političke scene ubuduće moći da računa isključivo na tapšanje po ramenu iz regiona, verovatno ćemo saznati uskoro. Možda baš u narednih 30 dana.
Odlaganje neizbežnog

Koliko god poruka američkog ambasadora bila decidna – ne tražimo ukidanje, već odlaganje – ostaje donekle nejasna.

Jer, ukoliko će se pomenute odluke, koje se odnose na reciprocitet, primenjivati pod identičnim uslovima nakon isteka roka od famoznih 30 dana, šta nam uliva nadu da do identičnih scena neće doći i tada, odnosno zbog čega se ne bismo pribojavali da tada neće doći do većih sukoba?

Kako zapadna strana međunarodne zajednice planira da spreči eskalaciju sukoba?

Na odgovor nismo morali da čekamo dugo jer je šef diplomatije Evropske unije Žozep Borelj istog dana uputio poziv za dijalog… Isprobana metoda, koja odavno ne daje rezultate.

„Sva otvorena pitanja treba rešavati kroz dijalog kome posreduje EU i treba se fokusirati na sveobuhvatnu normalizaciju odnosa između Srbije i Kosova“, poručio je Borelj na Tviteru.

Više je nego jasno da je Evropskoj uniji sada važno da izbegne otvaranje novog sukoba u Evropi, samo je pitanje da li je dijalog u Briselu pravi put ka tome jer se nebrojeno puta pokazao kao neuspešan.

Jer kada se konstantno pozivate na normalizaciju odnosa i dijalog, a jedna strana nije spremna na kompromis, reči se vremenom izližu.

Komentarišite

Leave a Reply

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Nazad