Maglič je još jedan u nizu gradova (pored Novog Brda, Smedereva itd.) kog su podigli Srbi. Nije postojao u antičko doba. Iako postoji pominjanje kralja Stefana Prvovenčanog kao ktitora, Maglič je najverovatnije sazidao kralj Uroš I Nemanjić (1241-1276) nakon strašne invazije Mongola na Srbiju kako bi sprečio njihove buduće prodore kroz Ibarsku klisuru i zaštitio dalji prilaz Raškoj i Kosovu i svojoj zadužbini Sopoćanima i Nemanjinoj Studenici.
Neposredno pred pad Smedereva 1459. godine, i Maglič pada pod turskom najezdom. Njegov raskoš i značaj kao crkvenog grada opada. Tokom Velikog bečkog rata između Austrije i Turske, koji je trajao od 1683. do 1699, Maglič postaje sedište ustanka lokalnih Srba koji oslobađaju i Koznik. Iz Magliča su organizovali uspešne udare po osmanlijskim posadama u drugim naseljima.
Tokom Drugog srpskog ustanka (1815-1817) je kod Magliča postavljena zaseda Turcima koji su dolinom Ibra nadirali iz pravca Raške i Novog Pazara. Knez Miloš Obrenović je naredio vojvodi Radoslavu Jelečaninu da sakupi narod ibarskog kraja i tu zaustavi Turke, što je on i učinio.
Još od vremena neposredno nakon Prvog svetskog rata postoje pokušaji da se obnovi ova srpska tvrđava i od nje napravi atrakcija kakva ne postoji u bližoj i daljoj okolini. Nadamo se da ćemo mi biti generacija koja će konačno to i ostvariti.