Politika

ČEKAJUĆI KANDIDATE ZA FRANCUSKE IZBORE

Erik Zemur je najbrže rastući kandidat za predstojeće predsedničke izbore u Francuskoj. Pre samo mesec dana imao je 7 odsto podrške, danas već ima 17 odsto. Prema izbornim prognozama, Zemur ima šanse da uđe u drugi krug, a ukoliko bi se to dogodilo, mogao bi i da postane novi francuski predsednik, pod uslovom da su se francuski birači umorili da u drugom krugu glasaju protiv Le Penovih. A klima je takva da se od Marin le Pen umorio i njen otac, koji je otvoreno podržao Erika Zemura.

Foto: webtribune

Nova zvezda evropske desnice: Erik Zemur, francuski Tramp

Kada bi se kandidovao za predsednika Francuske, Erik Zemur ne bi bio jedini novinar na čelu Evrope. I Boris Džonson bio je kontroverzni novinar, autor spornih tekstova i spornih stavova. Međutim, dok su Džonsonovi novinski tekstovi davna prošlost koja ponekad „ispliva” u javnost, Zemurove aktuelne novinarske teze, koje su mu obezbedile epitet „rasističkog avanturiste”, kandiduju ga za Jelisejsku palatu.

Erik Zemur je fotorobot svoje epohe – upečatljiv, ekspresivan, inteligentan, zavodljiv i opasan. Sa stavovima u koje se lako poveruje, u strahu koji se lako potpiruje. Ukratko, moderni populista, u društvu post-istine. 

Mediji ga zovu „intelektualnijim Donaldom Trampom”. I ne greše previše. Ono što je za Trampa bio slogan „America First”, odnosno „Amerika Amerikancima”, pre nego, recimo, Meksikancima, za Erika Zemura je „Le grand remplacement” – politika zasnovana na strahu da će migrantsko stanovništvo zemalja Magreba zameniti autohtono francusko stanovništvo. U političkom smislu, takođe, postoje određene sličnosti. Donald Tramp je politički autsajder koji je svoju kampanju započeo sam, iako republikanac. Erik Zemur, ukoliko bi rešio da se kandiduje, u političku trku bi ušao bez stranačke infrastrukture. I na kraju, obojica su neraskidivo povezani sa medijima – kao medijske teme i medijske zvezde, i pre kandidature. 

Dok sa Trampom ima sličnosti, Zemur je u sopstvenoj biografiji spojio mnogobrojne suprotnosti. Odrastao je sa majkom i babom koje su ga, kako je isticao, „načinile muškarcem”. Ipak, optužuju ga za izrazite ženomrzačke stavove. Njegova porodica, jevrejskog porekla, pobegla je šezdesetih godina iz Alžira u Francusku, međutim, Zemur se isključivo izjašnjava kao Francuz i to ultimativno zahteva od svih drugih koji žive u Francuskoj. „Vaše ime je uvreda za Francusku. Vaša majka trebalo je da Vam da neko francusko ime, na primer Korin”, rekao je 2019. godine novinarki Hapsatu Si, inače poreklom iz Senegala.

Velika zamena

Borba protiv islamske imigracije centar je njegove politike. Zbog stava da „poslodavci imaju pravo da odbiju crnce ili Arape”, osuđen je pred francuskim sudom. Desne stavove zastupa još od devedesetih, i kao novinar i kao pisac. Međutim, posle terorističkog napada u Parizu 2015. godine, identitetska pitanja doživljavaju eksploziju u francuskoj javnosti, a ideja „velike zamene”, koju je Zemur oživeo, postala je okosnica javnih debata.

„To je nesuvisla teza jer populacija koja treba da zameni autohtono francusko stanovništvo broji tek pet do šest miliona stanovnika, od 65 miliona, koliko ima Francuska”, objašnjava Ivica Mladenović, urednik srpskog izdanja Mond diplomatika.

Ipak, prema poslednjem istraživanju objavljenom u listu Figaro, 67% Francuza strahuje od „velike zamene”.

„Stvarnost je da se Francuzi u svojoj zemlji osećaju kao stranci, kao ljudi pod pretnjom”, objašnjava književnik Slobodan Despot koji živi u Švajcarskoj i Francuskoj. „Da li je to psihoza ili ne, ne znam. Francuzi jesu većina u svojoj zemlji, ali postoji ogroman uticaj islamske kulture u francuskom društvu. Kada putujete po toj zemlji, ta dijagnoza se oseća i vidi, ta zemlja se rasparčava na zone koje su pod francuskim pravosuđem i one koji nisu pod autoritetom francuskog pravosuđa i države”.

Drugi krug

Zemur je „najbrže rastući” kandidat na predstojećim predsedničkim izborima u Francuskoj sa 17 odsto prognozirane podrške, dok je pre samo mesec dana imao 7 odsto. Prema izbornim prognozama, Zemur ima šanse da uđe u drugi krug, a ukoliko bi se to dogodilo, mogao bi i da pobedi pod uslovom da su se francuski birači umorili da u drugom krugu glasaju protiv Le Penovih. A klima je takva da se od Marin le Pen umorio i njen otac, koji je otvoreno podržao Erika Zemura

„U Francuskoj postoji postoji izvanredno zanimljiv prvi krug izbora, u kojem postoji debata raznih profila i to je zanimljivo za praćenje”, ističe Aleksandar Mitić, nekadašnji dopisnik agencije AFP. „Međutim, ako se u drugom krugu nađe kandidat ekstremne desnice, onda se sve ostale partije okupe i glasaju protiv Le Penovih.”

Ono što Zemura odvaja od Marin Le Pen, koja se već deset godina bori za birače desnice jeste to što on okuplja i građansku i gradsku elitu, dok je Le Pen bila fokusirana na radničku klasu. Istovremeno, pristalice desnice kritikuju Le Penovu da je „umila” svoju ekstremnu politiku kako bi sela u Evropski parlament. Ipak, uprkos Zemurovim plakatima i političkim skupovima širom Francuske, njegova kandidatura još nije zvanična. 

„Kandidatura Erika Zemura ne zvuči realistično”, smatra Slobodan Despot. „Njegova pojava je preventivno neutralisanje glavne opozicione stranke Marin Le Pen. Ona je nasledila stranku svog oca koja je već 40 godina profesionalna opozicija i ta stranka nema istinsku želju da zavlada. Ona ima želju da iskoristi položaj večitog opozicionara da bi okupila francusko nezadovoljstvo, ali bez da mu da mnogo oduška.”

Kosovo u Francuskoj

Erik Zemur poznaje francusko društvo. Njegove knjige su bestseleri, pisao je za jedne od najuticajnjih novina na svetu, poput Figaroa, a TV dueli u kojima učestvuje su arena u kojoj suvereno vlada pred milionskim auditorijumom. Radio je za različite televizijske formate da bi na kraju postao zvezda „Se njuza” (C news), koga često upoređuju sa „Foks njuzom”.

Protest protiv Zemura ispred TV stanice Protest protiv Zemura ispred TV stanice “Se njuz” 2019.

„Se njuz” je doživeo ogromnu popularnost sa Zemurom, sve do trenutka kad francusko regulatorno telo nije odlučilo da Zemur ne može u etar kao novinar, ako je političar. 

Zemurovo novinarsko iskustvo oblikovalo je i njegove geopolitičke stavove. On se zalaže za saradnju, ali i za izlazak iz NATO-a i okretanje drugim savezima, poput saveza sa Rusijom. Istovremeno, listovi za koje je radio, Figaro i Merijen retki su listovi koji su se bavili Kosovom, što je opredelilo i Zemurov odnos prema tom pitanju.

„U svojoj poslednjoj knjizi on zagovara tezu da je Kosovo ono što čeka Francusku u smislu da je hrišćansko stanovništvo zamenjeno muslimanskim”, objašnjava Ivica Mladenović. „Meni je ta paralela potpuno promašena iz istorijske, kulturološke, nacionalne i svake druge perspektive. Radi se o dva različita konteksta i dve različite situacije.”

Erik Zemur tu svoju tezu slikovito predstavlja na primeru Sen Denija, predgrađa Pariza. Po njemu, budućnost Sen Denija je Kosovo, a budućnost Francuske je Sen Deni.Erik Zemur na televizijskoj debati s Žan-Likom Melanšonom, septembra 2021.Erik Zemur na televizijskoj debati s Žan-Likom Melanšonom, septembra 2021.

„Kada posetite Francusku i odete u Sen Deni, gde se u tamošnjoj bazilici nalaze grobnice francuskih kraljeva, vi ne možete tamo da uđete od sredozemnog vašara koji se nalazi ispred bazilike”, objašnjava Despot. „Za Erika Zemura je lako i očigledno uporediti budućnost Sen Denija sa Srbima koji su istisnuti sa istorijske teritorije delom demografskom neravnotežom, delom i zbog ratnih dešavanja.”

Izborni sistem u Francuskoj takav je da je i Emanuel Makron sa 11 odsto prognozirane podrške uoči izbora bio nezamisliv u Jelisejskoj palati, ali je na kraju pobedio. I kandidatura Donalda Trampa s podsmehom je unapred otpisivana, ali on je ipak postao američki predsednik. I Erik Zemur je autsajder koji bi mogao da bude novo svetsko iznenađenje. A epoha u kojoj živi, u kojoj populisti iznenađuju i pobeđuju, mogla bi da bude i Zemurova karta.

(RTS, OKO)

Komentarišite

Leave a Reply

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Nazad