Dječak stigao u njihov dom sa tri mjeseca
Kada je prije tri i po godine u dom porodice Mašović stigao dječak sa tri mjeseca ovoj porodici se potpuno promijenio život, nakon što su se nešto više od dvije godine, vodili kao hranitelji odlučili su da usvoje dječaka koji je počeo da ih zove tata i mama.
– To „ljubav na prvi pogled“..nakon godinu i po dječak je zakonski mogao da se usvoji predali smo odmah zahtjev za usvajanje i bili procjenjeni kao podobni usvojitelji. Proces se malo odužio zbog virusa COVID-19, ali smo nakon popuštanja mjera vrlo brzo završili taj proces. Našoj sreći nije bilo kraja, kazala nam je, kroz suze, Abela Mašović. Inače dječak je veliki borac, i veliki emotivac, kao i sva prijevrmeno rođena djeca čija je majka prilikom porođaja imala komplikacije.
Nije prošlo mnogo u dom porodice Mašović stigla je Novakova sestra koju nakon rođenja majka nije željela.
–U našu porodicu, na predlog Centra sa socijalni rad iz Berana stigla je djevojčica, rođena sestra dječaka. I djevojčica je bila rođena prije vremena. Skoro pola godine, ja i moj suprug Ensar, obilazili smo djevojčicu u Kliničko bolničkom centru Crne Gore, a kasnije je bila premještena u dom u Bijeloj. Kada joj je bilo bolje došla je u naš dom, iako još pravno nije bio gotov proces usvajanja dejačaka, očiju punih suza radosnica pričala nam je Abela.
Inače razlika između dječaka i djevojčice je godinu i pet mjeseci. Dok Abela nastavlja priču, knedla u grlu lagano nam raste, a jedva smo uspjeli da kontrolišemo emocije i ne zaplačemo zajedno sa Abelom.
–U maju prošle god uspjeli smo da je udomimo i dobijamo status hranitelja staraoca. Tada nismo ni pomislili da je uopšte moguće razdvojiti rođenog brata i sestru, već smo predali zahtjev za usvajanje djevojčice. Tada nismo ni pomislili da neko ima sasvim druge planove. Od jedne socijalne radnice uz Berana „obavješteni“ smo da je, navodno Centar za socijalni rad Berane pronašao „pogodnu porodicu“ za devojčicino usvajanje.Kasnije smo saznali da ta priča baš i nije takva kakvu je htjela da prikaže radnica Centra za socijlani rad Berane. Jer se prilikom inspekcijske kontrole htjelo da predstavi da mi ne želimo da usvojimo djevojčicu, što je laž. Postoji naš zahtjev za usvajanje, a kako se mi odnosimo prema djeci, to najbolje znaju u Centru za socijalni rad Pljevlja, vaspitači iz Vrtića „Eko bajka“, roditelji djece iz vrtića, a da ne pričamo i prijateljima i komšijama.
RAZDVAJANJEM BRATA I SESTRE NASTALA BI NENADOKNADIVA ŠTETA ZA NJIHOV DALJI PSIHOFIZICKI RAZVOJ DJECE
–Od tada počinje naša borba. Mislim da nema vrata gdje nismo zakucali molili, ali za sada odgovora nema ni od kuda. Žalili se direktno Ministarstvu socijalnog rada i staranja, još nikakav odgovor nismo dobili. Osim da smo okarakterisani da nismo podobni finansijski, što nije tačno. Djeca imaju svu potrebnu ljubav i sve što požele spremni smo da im stvorimo. To nas je više zaboljelo nego laž da smo odbili devojčicino usvajanje. Pitam sve u Ministarstvu:
– Zbog čega je podobnija porodica koja želi da uzme devojcicu da bude „sestra nekom drugom“ pored rođenog brata? Nama to nikada neće biti jasno. Svim pravnim sredstvima borićemo se do kraja, vidjećemo o čemu se radi i ko želi da razdvoji brata i sestru, a onaj ko nas je lišio starateljstva nad djevojčicom, prošle sedmice, odgovaraće jer se mi nećemo predavati. Već imamo obećanja od ljudi da će nam pomoći, već se javljaju ljudi koji tvrde da smo u pravu……Ova djeca su naš život. Ima li ljepše šta u životu osim kada te neko zovne MAMA i obuhvati te svojim malim ručicama oko vrata, zaključila je priču ova hrabra majka.
U Centru za Socijlani rad Pljevlja rekli su nam da se radi o predivnoj porodici, ali da će se ova ustanova oglasiti kada bude potrebno. Takođe, doduše nezvanično, jedan broj ljudi iz resornog ministartsva potvrdio nam je priču porodice Mašović i kazao da nema potrebe razdvajati rođenog brata i sestru, koji žive u porodici punoj pažnje i ljubavi.
