Portal ODBRANA

Identitet

Banjski serdar, Đoko Miljanić

Đoko Miljanić, ili kako su ga zvali Đoko Banjanin, često je četovao po Hercegovini ubijajući ozloglašene Turke, pleneći stoku i paleći sela.

Foto: Wikipedia

Godine 1852. udari on sa četom na Korita i uz laku borbu zapleni sto pedeset brava ovaca. Osman Šehović turski bimbaša, čim je saznao za ovo okupi Turke i napravi zasjedu hajducima. Đoko ne sluteći ništa uletio je pravo u zasjedu i odmah je otpočela pucnjava. Harambaša uvidevši da nema izlaza on doviknu Osmana i pita ga za pregovore.

Šehović mu je dao vjeru i kad su se sastali pao je dogovor da Đoko više ne vrši napade po Hercegovini i da mu vrati sav plijen što su taj dan uzeli, a za uzvrat Osman će ga pustiti živog. Obe strane su ispoštovale dogovor i tako je Đoko sačuvao glavu na ramenima.

Posle nekog vremena, Osman krene sa četom prema Nikšiću i na putu do hara Mušovića, presretne ga Đoko sa četnicima. Tada beg uzviknu: “Zar mi nijesi dao vjeru da nećeš napadati moje čete po Hercegovini.”
“Moja vjera je tvrđa od kamena, no hoću da danas ovo uglavimo. Ti si meni život oprostio na Korita, a ja ću tebi danas. Posle ovoga ko koga uhvati nek učini što uzmogne”, odgovori Đoko.
“Ne kaurine no ja sam za to da se mi pobratimimo. Kada se dva put oprosti život, grijeh je da se treći put uzima”.

Posle kratkog razmišljanja Harambaša pristade i tu se oni pobratimiše.

Kada je Derviš-paša napao Grahovo, tu ga je sa vojskom dočekao Jakov Daković. Kada je Đoko Banjanin za ovo saznao, sa svojim hajducima priteče u pomoć Grahovljanima. Hajduci su se branili iz pećine no kada im nesta municije, predaše se Dervišu. On je tada pozvao Jakova na razgovor, đe ga je dočekao kao da su prijatelji. Paša je tražio od Jakova da pozove narod koji je pobjegao u Krivošije da se vrati nazad u Grahovo. Jakov je za to odredio Đoka Miljnića što je on nemajući izbora (jer se paša stime složio) prihvatio. Kada je stigao u Krivošije rekao je narodu da se nipošto ne vraća kućama dok je Derviš u Grahovu nego da se neđe sakriju.

Kada se Miljanić vratio da prenese paši odgovor naroda, (jer mu je dao vjeru da će mu prenijeti) rekao je: “Narodu je sada teško, ali ja mislim da će se vratiti pod tvoj skut, jer drugog puta nemaju”.

Paša mu je odgovorio:
“Narod će pod skut a ti pod sablju” Harambaša se na trenutak začudi pa reče, “zar mi nijesi dao vjeru da me nećeš ubiti.” Tada je zlo sijevnulo iz pašinih očiju: “Kakva vjera kaurine kad si tolko zla nanio Turcima.” Đoko je videvši da mu je smrt neizbježna tražio da ga on posječe sa svojom sabljom ali paša nije htio, da se ne bi njegova đeca hvalila kako im je otac poginuo od sablje carskog sluge. U tom času Osman Šehović uđe pod šator i zatraži da bude on taj koji će ubiti Miljanića. Paša je to prihvatio, ali Osman po izlasku iz šatora pusti Đoka da pobegne a na kolac je natakao neku drugu glavu za koju je tvrdio da je njegova. Gotovo
deset godina kasnije 1862. Omep paša Latas po drugi put zavojšti na Crnu Goru. Serdar Šćepan Radojević, Ilija Zvicer i serdar Đoko Banjanin za to vrijeme u crnogorskom termopilu (Dugi) napadaše prethodnice Derviš-paše. Prilikom jednog sukoba Đokovi hajduci opkole Šehovića i serdar je u pravi čas priskočio i zaustavio hajduke u njihovoj namjeri. Objasnio im je da mu je on pobratim i tu se njih dvojica izgrliše. Tridest i prvog marta iste godine u jednom jurišu, Šćepan, Ilija i Đoko zadobe smrtne rane i sva trojica poginu. Na istome mjestu pored njih je palo i stotinu Crnogoraca i hercegovačkih ustanika. Više ovakvih tekstova možete pronaći na ig stranici ognjište.rs.

Komentarišite
Pretplati se na Dnevne Novosti Newsletter!
Obavestite me >
guest
0 Komentara
Inline Feedbacks
Pogledaj sve komentare
Nazad